06.09.2004. Tribina grada Zagreba, Kaptol 27, 06.09.2004. u 12 h

Udruga roditelja djece s posebnim potrebama "PUT U ŽIVOT" - PUŽ i Hrvatska udruga fizioterapeuta  u SKLOPU PROJEKTA "pOKRENI SE - BUDI ZDRAVIJI 2004." organizirala je tribinu PRISTUPAČNOST - UKLONITI PREPREKE ZA POKRETLJIVOST OSOBA S INVALIDITETOM


Barijere-ukloniti prepreke za pokretljivost invalidnih osoba

Obzirom da naša Udruga okuplja roditelje djece s invaliditetom primarno želimo ukazati na barijere koje spriječavaju uspješnu integraciju djece i omladine u društvo i njihovo ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

Kada se spominju barijere najčešće se misli na arhitektonske barijere, ali je potrebno obratiti pažnju i na mnoge druge prepreke kao što su neadekvatna edukacija stručnog osoblja, nedostatak timskog i patronažnog stručnog rada, nedostatak mreže podrške obiteljima i tehničke neopremljenosti javnih i obrazovnih institucija.

Iako je Pravilnik o uklanjanju arhitektonskih barijera donesen prije 20-tak godina, tek se u zadnjih godinu dvije vide neki mali pomaci u poboljšanju pristupačnosti javnih površina i zgrada osobama s invaliditetom. Ovo na žalost ne možemo još reći za obrazovne i sportske objekte, kazališta, muzeje, ali postoje naznake da će se i u ovim segmentima uskoro dogoditi pozitivan pomak, te da će se novi Zakon o građenju dosljedno primjenjivati.

Ipak samo uklanjanje arhitektonskih barijera neće automatizmom dovesti do integracije, a kamo li do inkluzije naših članova u društvo iako će njihova fizička pokretljivost biti veća.

Puno složenije prepreke, a time i teže rješive, su one koje proizlaze iz neadekvatne edukacije stručnog osoblja i nedostatka timova koji bi trebali pomoći djeci i upće osobama s invaliditetom u savladavanju socijalnih vještina i vještina samozbrinjavanja u skladu s njihovim preostalim mogućnostima, kao i zajednici u razumijevanju i prihvaćanju različitosti proisteklih iz invaliditeta, te pružanju adekvatne podrške.

Ovo se prije svega odnosi na fizioterapeute i naročito radne terapeute, defektologe, odgajatelje i nastavno osoblje. Obzirom da se radi  na reformi visokog obrazovanja, a time i izmjenama programa studija, smatramo da je sada pravi trenutak otvoriti raspravu o ovoj temi. U raspravi nemamo namjeru prosuđivati studijske programe, nego ukazati na nedostatna znanja i vještine u području rada s djecom s različitim poteškoćama u razvoju.

Na kraju ne možemo zanemariti još jednu, za mnoge roditelje djece s invaliditetom nepremostivu, prepreku – potpuni nedostatak mreže podrške djeci i omladini s invaliditetom i njihovim obiteljima (prijevoz, osobni asistent, povremenu skrb za dijete, pomoć u kući i sl.) koje iscrpljene dugogodišnjom organizacijom svakodnevnog života, višestruko kompliciranijim od ostalih obitelji u kojim oba roditelja rade, prerano odustaju od borbe protiv izoliranosti, a takav stav onda na žalost uglavnom prenose i na svoje dijete.

                                                                         Predsjednica Udruge: Vesna Budak


02.11.2004.