Udruga ''Put u život'' – PUŽ

Proglas djece s posebnim potrebama:

 

Pripremite se za našu raznolikost

 

Prvo,

tražimo od odraslih da pokažu strpljenje za naše privremene teškoće. Molimo ih da postanu sposobni vidjeti male korake koje činimo. Zbog toga:

  • pohvaljujemo Darkovu mamu za ispričan vic nakon što je sam odnio mokru posteljinu u perilicu;
  • pohvaljujemo Ivanovu tetu u vrtiću koja je na pano stavila njegov nevješt crtež iako su mu se do tada mnogi rugali;
  • pohvaljujemo Marina za bombon koji je darovao uplakanom i uplašenom Toniju;
  • pohvaljujemo Petrovog džudaškog trenera jer je njegovoj odgojiteljici otkrio tajnu – on samo izgleda snažan i grub, a zapravo je nesretan i osamljen;
  • pohvaljujemo Filipovu tetu koja je čitajući predivnu knjigu Mudre sove otkrila kako može pomoći nemirnom i nemarnom Filipu: treba mu prirediti mnogo kratkih i zanimljivih igrica.

 

Drugo,

tražimo od odraslih da nam pomognu živjeti s našim trajnim teškoćama.

Premda ne vidimo, predobro čujemo i osjećamo i imamo spretne ruke!

Premda smo u invalidskim kolicima, naše misli lete do najudaljenijih šuma!

Premda se ne možete dičiti našom sposobnošću rasuđivanja i logičkih zaključaka, naše je srce veliko poput najveće lopte!

Premda ne čujemo vaše riječi, vaše oči i kretnje više nam govore o vašoj ljubavi od svih izgovorenih riječi!

Premda smo kao u staklenom zvonu, naš bi svijet bez vaše ljubavi i brige nalikovao kaosu!

 

Treće,

tražimo od odraslih da nas u našim bolestima ne razmaze, jer to nije dobro. Iz knjiga Mudre sove, koje nam je čitala teta u bolesničkoj sobi, saznali smo kako mnogi putovi do zdravlja idu preko dobrog i nasmijanog srca.

 

Četvrto,

tražimo od odraslih da prepoznaju i potiču našu darovitost, jer osjećamo da naše misli koračaju brže od naših godina.

 

Peto,

tražimo za sve nas: morate mnogo učiti i udružiti svoje znanje, jer ljubav često neće biti dovoljna, nijedno znanje neće biti od koristi ako ga ne pomiješate s ljubavlju.

 

Šesto,

tražimo od odraslih da nam pomognu sada i da nas nikada ne isključuju iz pomoći koja je namijenjena nama.

Zato pripremite prilaze vrtićima, školama, crkvama, igralištima i mjestima za zabavu kako bismo im mogli prići našim kolicima.

Pripremite odjele za ranu rehabilitaciju kako bismo svoje preostale sposobnosti mogli razvijati na vrijeme i u potpunosti.

Pripremite se za našu različitost, mame i tate, bake i djedovi, susjedi i slučajni prolaznici na ulici! Pokušajte shvatiti da, i kada imamo neugodno tijelo, u sebi krijemo mnoge tajne i vještine.

Pripremite se, tete u vrtićima i učitelji u školama, graditi s nama odnos, ne na onome što je zauvijek izgubljeno, već na onim sposobnostima koje tek trebamo razviti.

Pripremite svoja srca da s nama ne budu nestrpljiva – moći ćemo vas usrećiti ako uspijete prepoznati naš hod malih koraka.

 

Sedmo,

tražimo od odraslih da prije svakog razgovora s nama svoje strahove otjeraju kroz prozor. Uspjet ćemo ako povjerujemo koliko još lijepoga i neistraženoga leži skriveno u nama i – vama!

 

 

*Autor ovog teksta nam je nepoznat, ali zahvaljujemo mu/njima na prekrasnim riječima upućenim nama, njihovim roditeljima, kao i svima ostalima. Počašćeni smo što smo ga “pronašli” i što ga možemo pokazati i drugima.

(obj. 22.06.2004.)

Generic selectors
točan pojam
traži u naslovima
traži u sadržaju
traži u objavama
traži na stranicama
Filter kategorija
Aktivnosti
Čitaonica
Mediji
Ostalo
Partnerstva
Pitanja i odgovori
Prava
Pristupačnost
Projekti
Projekti PUŽ-a
Udruga
Vaša podrška
Vijesti