INICIJATIVA ZA UVOĐENJE SVAKODNEVNOG PRIJEVOZA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA I OKOLICE

 

Ukratko:

Ako je dijete školarac s teškoćama i ide u redovnu školu ima pravo na naknadu prijevoza u visini đačkog pokaza temeljem brda papira ili 10% cijene benzina za kilometražu koju prelazi roditelj koji ga vozi i odvozi iz škole. U vrtiću nema naknade, u ustanovama koje nisu pod Ministarstvom prosvjete nego Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nemaju pravo na naknadu.

ZET-ova vozila za prijevoz osoba s invaliditetom u invalidskim kolicima zbog "tehničkih problema" ne mogu prevoziti djecu u kolicima, jer su ona manjih dimenzija i postoji problem njihova "učvršćivanja" u vozilu.

Inače, za dijete s CP-om ili drugim tjelesnim invaliditetom u Zagrebu postoji vrtić i osnovna škola na Goljaku koja ima organizirani prijevoz. Danas se borimo za to da djeca žive u okruženju svoje obitelji, braće i sestara, da ih ne izoliramo, segregiramo.

Roditelji naše udruge zalažu se za integraciju djece s teškoćama u normalan sustav predškolskog i školskog obrazovanja kad god je to moguće. U početku to mogu biti posebne grupe kao u Potočnici, a kasnije se djeca integriraju u redovne sredine (grupe, razrede).

Nalazimo se u vremenu kada je potrebno svu djecu učiti toleranciji, različitosti i samopoštovanju. Djeca koja odrastaju uz prijatelja cerebralca, slijepog prijatelja, gluhog ili sa bilo kojom drugom teškoćom lakše prihvaćaju različitosti i razvijaju se u tolerantne osobe. S druge strane djeca s invaliditetom u redovnoj sredini nisu zaštićena. Prisiljena su spoznati svoje sposobnosti i stvoriti sebi mjesto u okolini. Vrlo je za njih važan i moment u kojima se oni moraju sami znati poslužiti svojim «zdravim» prijateljima. To je socijalna vještina koja je za osobe s invaliditetom izuzetno bitna.

 

Ovu Inicijativu 25. kolovoza 2000. godine uputili smo na sve  navedene adrese zajedno s privitkom u kojem ju je 46 supotpisnika ovjerilo potpisom ovlaštene osobe i pečatom.

Tekst Inicijative sa malim komentarom iznesen je na   II Hrvatskom simpoziju o cerebralnoj paralizi  «Kvaliteta življenja osoba s cerebralnom paralizom» u organizaciji Saveza udruga cerebralne i dječje paralize  25., 26. i 27. listopada 2000. godine u Varaždinskim toplicama.

U ožujku 2001. godine iznesena je i na HEKUP-u.

Trudimo se barem dva puta godišnje upitati gradske strukture ima li pomaka.

Odgovor je gotovo uvijek isti i poznat.

U svim člancima i svim istupima u medijima ukazujemo na problem prijevoza.

Trenutno je od strane Gradskog ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, a u okviru gradske Strategije za osobe s invaliditetom, naglašeno da se rješenje ovog problema nazire i dano je obećanje da će prijevoz za djecu i mladež saživjeti VEĆ u desetom mjesecu ove, 2004. godine.

Bumo videli!!

 Zagreb, 06.05.2004.     Maja Tabak

 

 

INICIJATIVA ZA UVOĐENJE SVAKODNEVNOG PRIJEVOZA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA I OKOLICE

 

CILJ

Ova inicijativa ima za cilj ukazati na potrebu svakodnevnog prijevoza djece i omladine s teškoćama u razvoju na području grada Zagreba.

OBRAZLOŽENJE POTREBA

Uporište

Ujedinjeni narodi usvojili su 1993. godine “Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom”. Jedna od značajnih pravila glase:

“Osobe s invaliditetom članovi su društva i imaju pravo ostati u svojim lokalnim zajednicama. Trebaju dobiti podršku koja im je potrebna u okviru redovnih struktura školstva, zdravstva, zapošljavanja i socijalnih službi.”

“Države trebaju priznati načelo jednakih mogućnosti izobrazbe i odgoja u osnovnim, srednjim i višim školama djeci, mladeži i odraslim osobama s invaliditetom, u integrativnim uvjetima. Moraju se pobrinuti da školovanje osoba s invaliditetom bude integralnim dijelom općeg školskog sustava.”

U terminologiji Ujedinjenih naroda koristi se izraz “ invaliditet” za velik broj različitih funkcionalnih oštećenja. U našoj terminologiji sve se češće koriste izrazi “osobe s posebnim potrebama” i “djeca s teškoćama u razvoju”.

 

Ob razloženje

U vrtićima, osnovnim i srednjim školama nije provedena primjerena integracija. Integracija ne znači ulazak djeteta u razred sa trideset učenika. Integracija je daleko zahtjevnija – počevši od broja učenika u razredu, fleksibilnosti školskog programa, dopunama i prilagodbama istog, ulaska i drugih stručnjaka osim nastavnika u odgojno obrazovne ustanove (radni terapeuti, logopedi, defektolozi, fizioterapeuti, tumači…), do permanentnog obrazovanja učitelja.

Postoje posebne ustanove koje su uglavnom usko vezane za vrstu oštećenja. I nisu ono što današnji roditelji (na temelju svjetskih iskustva) žele za svoju djecu. Mnoga djeca nalaze se u jednom vakuumu između specijalnih i redovnih škola / ustanova. Roditelji sami traže rješenja najbolja za njihovu djecu. Često su to udaljeni vrtići, škole, ustanove. Tu nastaje potreba za svakodnevnim prijevozom.

Roditelji koji nemaju automobil, ili vozačku dozvolu ni ne pomišljaju na udaljene ustanove jer je  redovnim gradskim prijevozom nemoguće voditi dijete koje nije samostalno, ili je vezano uz neko invalidsko pomagalo.

Niti jedan redovni vrtić, redovna osnovna, ni srednja škola nemaju riješen prijevoz za djecu s teškoćama ( bez obzira da li su u posebnoj grupi ili ne). Samo mali broj posebnih ustanova ima organiziran prijevoz.

Svakodnevni gradski prijevoz osoba s teškoćama (osoba s invaliditetom) uvelike bi mnogim roditeljima donio olakšanje i pridonio lakšem i kvalitetnijem načinu življenja takve obitelji.

Jasno je da je obitelj najzdravije okruženje za rast i razvoj svakog djeteta pa tako i djeteta s teškoćama u razvoju. Kako bi ta tendencija saživjela, a smještaj djece u institucije bio zadnja mogućnost, potrebno je obitelji olakšati svakodnevnicu.

Danas (na sreću) sve manji dio roditelja želi svoje dijete smjestiti u neku od posebnih ustanova. Današnji roditelji su svjesni i odgovorni u želji da budu dobri rehabilitatori svoje djece i glavna zadaća im je postići što veću samostalnost svoje djece kako bi jednog dana bili punopravni članovi ovog društva.

Milijunski grad Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske trebao bi biti primjer svim drugim gradovima u Hrvatskoj po brizi za djecu s teškoćama u razvoju (djecu s invaliditetom). Danas, po pitanju prijevoza djece s teškoćama može se za savjet obratiti gradu Rijeci. Ne smije se zaboraviti da su osobe s teškoćama također građani ovog grada i da žele samo ono što imaju i drugi. U ZET-ov autobus ili tramvaj dijete s protezom, ili u kolicima ne može ući. Molimo da omogućite i ovoj djeci da se igraju, uče i rastu zajedno sa svojim vršnjacima.

“Društvo može učiniti invaliditet težim, a može ga i ublažiti”

 

PRIJEDLOG:

Danas u gradu Zagrebu više od stotinjak djece svakodnevno roditelji voze u udaljene vrtiće, igraonice, škole, razne ustanove. Točan broj djece ovisi o realizaciji ove inicijative.  Roditelji i djeca u prosjeku dnevno na cesti provode 1 do 2 sata.

Dva oblika prijevoza djece mi predlažemo:

PRVI - Veliki dio djece sposoban je samostalno provesti vrijeme vožnje. Naime, u vozilu bi osim vozača trebao biti prisutan i suvozač, kao pomoć vozaču u prihvatu djeteta u vozilo i njegovom iskrcaju. Vozila za ovaj oblik prijevoza mogu biti osobna vozila, kombiji, mini-autobusi…

DRUGI - Dio djece ne može samostalno sjediti u vozilu, pa su vezana uz kolica i najčešće uz pratnju roditelja. Uz vozača, potrebna je prisutnost suvozača.

Za suvozače predlažemo mladiće na civilnom služenju vojnog roka, ili volontere sa raznih visokih škola koje se bave tematikom invalidnosti (npr. Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pedagoška akademija, Katoličko bogoslovni fakultet i dr.).

Vozila za ovaj oblik prijevoza morala bi biti tipa Zet-ovih kombija za invalide.

Tko će obavljati prijevoz?

Predlažemo natječaj za prijevoznika ako ZET ne uvidi potrebu organiziranja ove vrste prijevoza.

Tko će financirati? 

U dosadašnjim razgovorima s nekim prijevoznicima roditelj bi mjesečno trebao platiti oko 1.000,00 kuna za prijevoz djeteta do i iz vrtića, škole (udaljenost oko 15 km). Uvođenje većih vozila koja primaju veći broj djece trebao bi pojeftiniti prijevoz. Roditelji su spremni sufinancirati prijevoz u iznosu đačkog pokaza. Grad bi morao iznaći način za financiranje.   

Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju u rješavanju ovog problema. Molimo Vas da sve svoje upite, rješenja i zaključke uputite pismeno na adresu “PUŽ”-a: Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju “PUŽ”,  Zeleni trg 3A, 10000 Zagreb, tel. 6199547.

U privitku inicijative je popis raznih saveza, udruga, ustanova, škola i vrtića koji svojom ovjerom postaju potpisnici ove inicijative. Original inicijative pohranjen je u udruzi “PUŽ”.

Podršku ovoj inicijativi dali su:

  1. Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida

  2. Hrvatski savez slijepih

  3. Hrvatski savez gluhih i nagluhih

  4. Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom

  5. Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize

  6. Savez društava distrofičara Hrvatske

  7. Savez civilnih invalida rata Hrvatske

  8. Savez gluhih grada Zagreba            

  9. Društvo osoba s paraplegijom i amputacijom  

  10. Društvo za unapređenje kvalitete življenja

  11. Udruga za unapređenje odgoja i obrazovanja “Velika Gorica”       

  12. Udruga roditelja “Korak po korak”

  13. Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju “PUŽ”

  14. Udruga osoba s mentalnom retardacijom

  15. Udruga slijepih Zagreb

  16. Udruga za inicijative u socijalnoj politici

  17. Udruženje djeca prva

  18. Udruga sa socijalno humanitarnim ciljevima “OZANA”

  19. Udruga invalida rada Zagreb

  20. Osnovna škola “Nad lipom”

  21. Osnovna škola “Grigor Vitez”

  22. Dječji vrtić “Potočnica”       

  23. Dječji vrtić Vrbik          

  24. Dječji vrtić “Montessori”

  25. Dječji vrtić Velika Gorica

  26. Dječji vrtić “Zvončić”

  27. Dom za djecu i omladinu Zagreb

  28. Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG

  29. Centar za autizam

  30. Centar za odgoj i obrazovanje Goljak

  31. Centar za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje djece i mladeži Dubrava

  32. Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica

  33. Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj

  34. Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek

  35. Centar za odgoj i obrazovanje Gornje Prekrižje

  36. Centar za odgoj i obrazovanje ,Zagorska

  37. Centar za rehabilitaciju Zagreb (Odjel radne i socijalne zaštite, Ilica; RJ Paunovac; RJ Sloboština)

  38. Centar za mentalno zdravlje i ljudska prava

  39. Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava

  40. HVIDRA

  41. UHVDR PGZ Centar za Hrvatske branitelje i njihove obitelji

  42. Terapijsko jahanje “Krila”

  43. Savjetovalište Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta

  44. Akademija za razvojnu rehabilitaciju

  45. Rehabilitacija u zajednici

  46. Vision of hope (Vid nade) Program za djecu oštećena vida s dodatnim teškoćama u razvoju

 

INICIJATIVA UPUĆENA:

  1. GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb - Ured gradonačelnika

  2. Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb - Odjel za promet

  3. Gradski ured za obrazovanje i šport, Ilica 25   , Zagreb - Ured pročelnika

  4. Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb - Ured pročelnika

  5. Vlada Republike Hrvatske, Povjerenstvo za osobe s invaliditetom, Trg Sv. Marka 7, Zagreb - n/r predsjedniku Povjerenstva

  6. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Savska c. 41, Zagreb - n/r ravnateljici Zavoda

  7. Zagrebački električni tramvaj, d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb - n/r direktora

  8. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb

  9. Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb

    a)Odjel za djecu s teškoćama u razvoju

    b) Odjel: Socijalna politika

  10. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Baruna Trenka 6, Zagreb

  11. Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, Trg burze 6, Zagreb

  12. Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Trg J. Strossmayera 4, Zagreb

Ovu Inicijativu 25. kolovoza 2000. godine uputili smo na sve  gore navedene adrese zajedno s privitkom u kojem ju je 46 supotpisnika ovjerilo potpisom ovlaštene osobe i pečatom.

Isti dan predsjednica udruge ”Put u život” Vesna Budak  i članica Maja Tabak predale su inicijativu Pročelniku Gradskog ureda za promet gospodinu Stipanu Matošu. Gospodin Matoš upoznat je s problemom i dogovorena je konkretna suradnja u postepenom rješavanju problema.

Rezultati inicijative tek se očekuju, a nositelj ove inicijative udruga “PUŽ” i dalje će biti ustrajna u traženju rješenja koji doprinose kvalitetnijem načinu življenja osoba s posebnim potrebama.

  09.05.2004.