INICIJATIVA ZA UVOĐENJE SVAKODNEVNOG PRIJEVOZA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA I OKOLICE
Ukratko:
Ako je dijete školarac s teškoćama i ide u redovnu školu ima pravo na naknadu prijevoza u visini đačkog pokaza temeljem brda papira ili 10% cijene benzina za kilometražu koju prelazi roditelj koji ga vozi i odvozi iz škole. U vrtiću nema naknade, u ustanovama koje nisu pod Ministarstvom prosvjete nego Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nemaju pravo na naknadu.
ZET-ova
vozila za prijevoz osoba s invaliditetom u invalidskim
kolicima zbog "tehničkih problema" ne mogu
prevoziti djecu u kolicima, jer su ona manjih dimenzija i
postoji problem njihova "učvršćivanja" u
vozilu.
Inače, za dijete s CP-om ili drugim tjelesnim invaliditetom u Zagrebu postoji vrtić i osnovna škola na Goljaku koja ima organizirani prijevoz. Danas se borimo za to da djeca žive u okruženju svoje obitelji, braće i sestara, da ih ne izoliramo, segregiramo.
Roditelji naše udruge zalažu se za integraciju djece s teškoćama u normalan sustav predškolskog i školskog obrazovanja kad god je to moguće. U početku to mogu biti posebne grupe kao u Potočnici, a kasnije se djeca integriraju u redovne sredine (grupe, razrede).
Nalazimo se u vremenu kada je potrebno svu djecu učiti toleranciji, različitosti i samopoštovanju. Djeca koja odrastaju uz prijatelja cerebralca, slijepog prijatelja, gluhog ili sa bilo kojom drugom teškoćom lakše prihvaćaju različitosti i razvijaju se u tolerantne osobe. S druge strane djeca s invaliditetom u redovnoj sredini nisu zaštićena. Prisiljena su spoznati svoje sposobnosti i stvoriti sebi mjesto u okolini. Vrlo je za njih važan i moment u kojima se oni moraju sami znati poslužiti svojim «zdravim» prijateljima. To je socijalna vještina koja je za osobe s invaliditetom izuzetno bitna.
Ovu Inicijativu 25. kolovoza 2000. godine uputili smo na sve navedene adrese zajedno s privitkom u kojem ju je 46 supotpisnika ovjerilo potpisom ovlaštene osobe i pečatom.
Tekst Inicijative sa malim komentarom iznesen je na II Hrvatskom simpoziju o cerebralnoj paralizi «Kvaliteta življenja osoba s cerebralnom paralizom» u organizaciji Saveza udruga cerebralne i dječje paralize 25., 26. i 27. listopada 2000. godine u Varaždinskim toplicama.
U ožujku 2001. godine iznesena je i na HEKUP-u.
Trudimo se barem dva puta godišnje upitati gradske strukture ima li pomaka.
Odgovor je gotovo uvijek isti i poznat.
U svim člancima i svim istupima u medijima ukazujemo na problem prijevoza.
Trenutno je od strane Gradskog ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, a u okviru gradske Strategije za osobe s invaliditetom, naglašeno da se rješenje ovog problema nazire i dano je obećanje da će prijevoz za djecu i mladež saživjeti VEĆ u desetom mjesecu ove, 2004. godine.
Bumo videli!!
Zagreb, 06.05.2004. Maja Tabak
INICIJATIVA
ZA UVOĐENJE SVAKODNEVNOG PRIJEVOZA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U
RAZVOJU NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA I OKOLICE
CILJ
Ova
inicijativa ima za cilj ukazati na potrebu svakodnevnog
prijevoza djece i omladine s teškoćama u razvoju na području
grada Zagreba.
OBRAZLOŽENJE
POTREBA
Uporište
Ujedinjeni
narodi usvojili su 1993. godine “Standardna pravila o
izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom”.
Jedna od značajnih pravila glase:
“Osobe
s invaliditetom članovi su društva i imaju pravo ostati u
svojim lokalnim zajednicama. Trebaju dobiti podršku koja im
je potrebna u okviru redovnih struktura školstva,
zdravstva, zapošljavanja i socijalnih službi.”
“Države
trebaju priznati načelo jednakih mogućnosti izobrazbe i
odgoja u osnovnim, srednjim i višim školama djeci, mladeži
i odraslim osobama s invaliditetom, u integrativnim
uvjetima. Moraju se pobrinuti da školovanje osoba s
invaliditetom bude integralnim dijelom općeg školskog
sustava.”
U
terminologiji Ujedinjenih naroda koristi se izraz “
invaliditet” za velik broj različitih funkcionalnih oštećenja.
U našoj terminologiji sve se češće koriste izrazi
“osobe s posebnim potrebama” i “djeca s teškoćama u
razvoju”.
Ob
U
vrtićima, osnovnim i srednjim školama nije provedena
primjerena integracija. Integracija ne znači ulazak djeteta
u razred sa trideset učenika. Integracija je daleko
zahtjevnija – počevši od broja učenika u razredu,
fleksibilnosti školskog programa, dopunama i prilagodbama
istog, ulaska i drugih stručnjaka osim nastavnika u odgojno
obrazovne ustanove (radni terapeuti, logopedi, defektolozi,
fizioterapeuti, tumači…), do permanentnog obrazovanja učitelja.
Postoje
posebne ustanove koje su uglavnom usko vezane za vrstu oštećenja.
I nisu ono što današnji roditelji (na temelju svjetskih
iskustva) žele za svoju djecu. Mnoga djeca nalaze se u
jednom vakuumu između specijalnih i redovnih škola /
ustanova. Roditelji sami traže rješenja najbolja za
njihovu djecu. Često su to udaljeni vrtići, škole,
ustanove. Tu nastaje potreba za svakodnevnim prijevozom.
Roditelji
koji nemaju automobil, ili vozačku dozvolu ni ne pomišljaju
na udaljene ustanove jer je redovnim gradskim
prijevozom nemoguće voditi dijete koje nije samostalno, ili
je vezano uz neko invalidsko pomagalo.
Niti
jedan redovni vrtić, redovna osnovna, ni srednja škola
nemaju riješen prijevoz za djecu s teškoćama ( bez obzira
da li su u posebnoj grupi ili ne). Samo mali broj posebnih
ustanova ima organiziran prijevoz.
Svakodnevni
gradski prijevoz osoba s teškoćama (osoba s invaliditetom)
uvelike bi mnogim roditeljima donio olakšanje i pridonio
lakšem i kvalitetnijem načinu življenja takve obitelji.
Jasno
je da je obitelj najzdravije okruženje za rast i razvoj
svakog djeteta pa tako i djeteta s teškoćama u razvoju.
Kako bi ta tendencija saživjela, a smještaj djece u
institucije bio zadnja mogućnost, potrebno je obitelji olakšati
svakodnevnicu.
Danas
(na sreću) sve manji dio roditelja želi svoje dijete
smjestiti u neku od posebnih ustanova. Današnji roditelji
su svjesni i odgovorni u želji da budu dobri rehabilitatori
svoje djece i glavna zadaća im je postići što veću
samostalnost svoje djece kako bi jednog dana bili punopravni
članovi ovog društva.
Milijunski
grad Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske trebao bi biti
primjer svim drugim gradovima u Hrvatskoj po brizi za djecu
s teškoćama u razvoju (djecu s invaliditetom). Danas, po
pitanju prijevoza djece s teškoćama može se za savjet
obratiti gradu Rijeci. Ne smije se zaboraviti da su osobe s
teškoćama također građani ovog grada i da žele samo ono
što imaju i drugi. U ZET-ov autobus ili tramvaj dijete s
protezom, ili u kolicima ne može ući. Molimo da omogućite
i ovoj djeci da se igraju, uče i rastu zajedno sa svojim vršnjacima.
“Društvo
može učiniti invaliditet težim, a može ga i ublažiti”
PRIJEDLOG:
Danas
u gradu Zagrebu više od stotinjak djece svakodnevno
roditelji voze u udaljene vrtiće, igraonice, škole, razne
ustanove. Točan broj djece ovisi o realizaciji ove
inicijative. Roditelji
i djeca u prosjeku dnevno na cesti provode 1 do 2 sata.
Dva
oblika prijevoza djece mi predlažemo:
PRVI
- Veliki dio djece sposoban je samostalno provesti
vrijeme vožnje. Naime, u vozilu bi osim vozača trebao biti
prisutan i suvozač, kao pomoć vozaču u prihvatu djeteta u
vozilo i njegovom iskrcaju. Vozila za ovaj oblik prijevoza
mogu biti osobna vozila, kombiji, mini-autobusi…
DRUGI
- Dio djece ne može samostalno sjediti u vozilu, pa su
vezana uz kolica i najčešće uz pratnju roditelja. Uz vozača,
potrebna je prisutnost suvozača.
Za
suvozače predlažemo mladiće na civilnom služenju vojnog
roka, ili volontere sa raznih visokih škola koje se bave
tematikom invalidnosti (npr. Edukacijsko rehabilitacijski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pedagoška akademija,
Katoličko bogoslovni fakultet i dr.).
Vozila
za ovaj oblik prijevoza morala bi biti tipa Zet-ovih kombija
za invalide.
Tko će obavljati prijevoz?
Predlažemo
natječaj za prijevoznika ako ZET ne uvidi potrebu
organiziranja ove vrste prijevoza.
Tko će financirati?
U dosadašnjim razgovorima s nekim prijevoznicima roditelj bi mjesečno trebao platiti oko 1.000,00 kuna za prijevoz djeteta do i iz vrtića, škole (udaljenost oko 15 km). Uvođenje većih vozila koja primaju veći broj djece trebao bi pojeftiniti prijevoz. Roditelji su spremni sufinancirati prijevoz u iznosu đačkog pokaza. Grad bi morao iznaći način za financiranje.
Unaprijed
se zahvaljujemo na razumijevanju u rješavanju ovog
problema. Molimo Vas da sve svoje upite, rješenja i zaključke
uputite pismeno na adresu “PUŽ”-a: Udruga roditelja
djece s teškoćama u razvoju “PUŽ”,
Zeleni trg 3A, 10000 Zagreb, tel.
6199547.
U
privitku inicijative je popis raznih saveza, udruga,
ustanova, škola i vrtića koji svojom ovjerom postaju
potpisnici ove inicijative. Original inicijative pohranjen
je u udruzi “PUŽ”.
Podršku
ovoj inicijativi dali su:
Hrvatski
savez udruga tjelesnih invalida
Hrvatski
savez slijepih
Hrvatski
savez gluhih i nagluhih
Hrvatski
savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom
Hrvatski
savez udruga cerebralne i dječje paralize
Savez
društava distrofičara Hrvatske
Savez
civilnih invalida rata Hrvatske
Savez
gluhih grada Zagreba
Društvo
osoba s paraplegijom i amputacijom
Društvo
za unapređenje kvalitete življenja
Udruga
za unapređenje odgoja i obrazovanja “Velika Gorica”
Udruga
roditelja “Korak po korak”
Udruga
roditelja djece s poteškoćama u razvoju “PUŽ”
Udruga
osoba s mentalnom retardacijom
Udruga
slijepih Zagreb
Udruga
za inicijative u socijalnoj politici
Udruženje
djeca prva
Udruga
sa socijalno humanitarnim ciljevima “OZANA”
Udruga
invalida rada Zagreb
Osnovna
škola “Nad lipom”
Osnovna
škola “Grigor Vitez”
Dječji
vrtić “Potočnica”
Dječji
vrtić Vrbik
Dječji
vrtić “Montessori”
Dječji
vrtić Velika Gorica
Dječji
vrtić “Zvončić”
Dom
za djecu i omladinu Zagreb
Poliklinika
za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG
Centar
za autizam
Centar
za odgoj i obrazovanje Goljak
Centar
za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje djece i mladeži
Dubrava
Centar
za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica
Centar
za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj
Centar
za odgoj i obrazovanje Vinko Bek
Centar
za odgoj i obrazovanje Gornje Prekrižje
Centar
za odgoj i obrazovanje ,Zagorska
Centar
za rehabilitaciju Zagreb (Odjel radne i socijalne zaštite,
Ilica;
RJ
Paunovac;
RJ Sloboština)
Centar
za mentalno zdravlje i ljudska prava
Centar
za direktnu zaštitu ljudskih prava
HVIDRA
UHVDR
PGZ Centar za Hrvatske branitelje i njihove obitelji
Terapijsko
jahanje “Krila”
Savjetovalište
Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta
Akademija
za razvojnu rehabilitaciju
Rehabilitacija
u zajednici
Vision
of hope (Vid nade) Program za djecu oštećena vida s
dodatnim teškoćama u razvoju
INICIJATIVA
UPUĆENA:
GRAD
ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb - Ured gradonačelnika
Gradski
ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i
komunalne poslove i promet, Trg Stjepana Radića 1,
Zagreb - Odjel za
promet
Gradski
ured za obrazovanje i šport, Ilica 25
, Zagreb - Ured pročelnika
Gradski
ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, Trg Stjepana
Radića 1, Zagreb -
Ured pročelnika
Vlada
Republike Hrvatske, Povjerenstvo za osobe s
invaliditetom, Trg Sv. Marka 7, Zagreb
- n/r predsjedniku Povjerenstva
Državni
zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži,
Savska c. 41, Zagreb -
n/r ravnateljici Zavoda
Zagrebački
električni tramvaj, d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb
- n/r direktora
Ministarstvo
pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, Prisavlje
14, Zagreb
Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb
a)Odjel za djecu s teškoćama u razvoju
b)
Odjel: Socijalna politika
Ministarstvo
zdravstva Republike Hrvatske, Baruna Trenka 6, Zagreb
Ministarstvo
prosvjete i športa Republike Hrvatske, Trg burze 6,
Zagreb
Ministarstvo
znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Trg J.
Strossmayera 4, Zagreb
Ovu Inicijativu 25. kolovoza 2000. godine uputili smo na sve gore navedene adrese zajedno s privitkom u kojem ju je 46 supotpisnika ovjerilo potpisom ovlaštene osobe i pečatom.
Isti
dan predsjednica udruge ”Put u život” Vesna Budak
i članica Maja Tabak predale su inicijativu Pročelniku
Gradskog ureda za promet gospodinu Stipanu Matošu. Gospodin
Matoš upoznat je s problemom i dogovorena je konkretna
suradnja u postepenom rješavanju problema.
Rezultati inicijative tek se očekuju, a nositelj ove inicijative udruga “PUŽ” i dalje će biti ustrajna u traženju rješenja koji doprinose kvalitetnijem načinu življenja osoba s posebnim potrebama.