OSNIVANJE RODITELJSKE UDRUGE

Često, u kontaktima koje imam sa roditeljima iz drugih sredina (van Zagreba), pa i Zagreba spominju želju, potrebu, namjeru - osnovati udrugu i pitaju ''kako?''. Odgovaram i ovim putem, osnovati udrugu - ništa lakše od toga. Tri osobe, nešto papira, dokumenata, statut, osnivačka skupština, zahtjev za upis u Registar udruga RH, nešto biljega i postali ste jedna od xxxxx udruga u Hrvatskoj - postali ste dio civilnog društva. I što dalje?

Sama činjenica da ste sada udruga nije pretpostavka otvaranja svih vrata i rješavanja svih problema koji  Vas tište. Treba raditi. A što? I kako?

Osnivanje i registracija samo je formalni čin. Prije toga dobro je da ljudi koji udrugu osnivaju, sjednu za stol i porazgavaraju o svojim razmišljanjima o načinu rada, kratkoročnim ciljevima (koji bi trebali biti realni - oslonite se na vlastite mogućnosti), dugoročnim ciljevima (tu se već možete razmahati ). Oglasite svoju namjeru, stavite poziv/pisamce na mjesta gdje znate da dolaze roditelji - Vaši potencijalni članovi.

Čeka Vas puno trenutaka koje ćete provesti zajedno smišljajući što i kako i važno je da možete i znate komunicirati. Neće sve uvijek biti lako, ali svaki korak naprijed vodi cilju i treba ga znati cijeniti. Dobro je da u kriznim situacijama (kojih uvijek ima) imate međusobno povjerenje i podršku. I da naučite prihvatiti i provoditi  zajedničku odluku, ako se s njom baš i ne slažete.  Da ste spremni učiti, saslušati, razmisliti, odlučiti... Zbog toga nije loše u samom početku postaviti neka pravila kojih će se svi članovi udruge biti dužni pridržavati.

Naučiti treba puno stvari, komunikaciju, provođenje potrebe od ideje preko pisanja projekta do njegove realizacije, pronaći suradnike, održati ideju zbog koje ste krenuli u ''avanturu'' osnivanja udruge. Jer to jest u neku ruku velika avantura.

Aktivnost roditelja je jako važna. Ako sve padne na leđa dvije-tri ili samo jedne osobe biti će jako teško. Jer svi Vi radite, imate djecu o kojoj morate brinuti, skrbiti, uskladiti sve moguće i nemoguće obaveze.  Zato uključite što više zainteresiranih roditelja u rad udruge, delegirajte poslove, koliko god to teško bilo. I delegirati treba naučiti. Inače ćete izgorjeti.

Uglavnom krećete bez prostora za djelovanje udruge. Da li je to zapreka? Naravno da je prostor problem, ali postoje parkovi, ljetne terase, dobra volja nekog vrtića ili škole da vam ustupi prostor na sat, dva tjedno...

Novac? Obično krećete bez novca.

Imate ideju, želju, hrpu problema oko usklađivanja obaveza i dobru volju. Nemate prostor, novac, organizaciju, članstvo .... Ipak se MOŽE. Odredite neke male ciljeve za početak, razlučite probleme, što možete sami, što ne možete. Ovisno o potrebama stupite u kontakt s udrugama, lokalnom zajednicom, vrtićima, školama ... sa onima za koje smatrate da mogu s Vama zajedno realizirati neku od ideja.

Pokušajte saznati iskustva drugih, nije uvijek potrebno ''otkrivati toplu vodu''.

U početku se kreće s puno elana i namjerom da se svijet oko Vas promijeni toliko brzo da Vi i Vaše dijete uživate plodove te promjene. Možda ćete imati priliku to ostvariti, ali budite spremni i da će se stvari mijenjati polaganije.

Sve u svemu, postoji puno, jako puno udruga. Puno manje uspjelo ih se održati, postati prepoznatljive i ustrajati u svom radu i ciljevima.

Želim Vam svu sreću, a ako trebate savjet ili informaciju - javite se. Rado ćemo podijeliti naša iskustva. Jedino, ne možemo raditi umjesto Vas, možemo ZAJEDNO.

Lidija

P.S. Prije no što krenete u osnivanje udruge, raspitajte se postoji li neka udruga kojoj bi se mogli pridružiti u Vašem mjestu, gradu... Možda postoji, možda bi se i Vi ''našli'' u njoj, zašto to ne iskoristiti. Ako ne postoji, ili ... ''to nije to'', onda krenite od početka komentara.

09.06.2006.