Tekst prenosim s foruma Mame i bebe, rasprave s Grupa potpore koji je napisan kao odgovor jednoj majci koja ima dvoje djece, jedno s posebnim potrebama i koja je postavila pitanje:
OSTATI SAMA - ŠTO KAD TE NAPUSTI MUŽ
Nakon postova ohrabrivanja, suosjećanja i sličnih jedna od članica je napisala tekst za koji sam smatrala da vrijedi biti zabilježen.
autor: Fortuna33, 29.05.2004.
A draga moja splićanko,
virujen da ti je teško, al' brate moj bilo bi ti još teže
da je osta sa vama zbog drugih, a u stvari ne bija uz tebe
niti ti bi potpora pa da moraš trošit energiju na
glumatanje dobrog braka i držat sva 4 kantuna kuće.
A to šta je on ostavija vas ka šta kažeš ka pase na
cesti..... lipa moja šta je ostavija tebe to i nije neka
velika stvar, jer si odrasla osoba i snaći ćeš se, al' šta
je ostavija svoje dite, svoje meso i krv kojemu je ka malom
tiću potrebno da mu roditelji drže krila i da ga zaštite
od svih i nauče životu....... to nek je njemu na sramotu i
dušu.
Ja sam bivšeg momka ostavila kad me je nakon par godina
hodanja i veeeeeeeelike ljubavi pitao kolike su šanse da mu
ja rodim hendikepirano dite ( imam DS brata)
Kad me to pita, odrizale su mi se i noge i pamet i odma sam
mu mirno staloženo rekla da nema ni 1 % šanse da ću mu ja
rodit bolesno dite jer mu ja neću ni roditi već će mu to
neka druga napravit.
I ostavila sam ga na veliku žalost moje matere koja je
kukala za zetom pomorcem, bogatašom, oficirom a ja joj
nisam tila nikad reć razlog zašto sam ga ostavila jer bi
je to satralo.
A on pizdun ( sori na izrazu).........kad sam se udala i došla
sa mužem doli na lito doša mi kukat i plakat kako je bija
lud i blablablalabla .... ma biž ča čoviće, molaj me se
jer znam da je on jedan od onih junaka, muškarčina koji teško
da bi mogli podnit da "im žena rodi bolesno dite i
podvija bi repiću dok trepneš okom i nesta brzinom munje
iz nasih života.
Zato stara............. u svakom zlu ima i malo dobra pa
zato njega možeš samo žaliti šta je tako bijedan, površan,
prazan,šupalj, tup i neupotrebljiv.
Izda je sam sebe a ne vas.
Je da je bolest ta koja ili zbliži ili rastavi ljude, slažem
se sa svime šta su cure gori rekle ali ispalim na tipčine
koje zabiju glavu u pijesak i nestanu bez traga samo zato šta
im je ono šta su i posijali, stvorili, napravili došlo u
malo drugačijem obliku kojem je potrebno puno više njege,
ljubavi i pažnje.
Propustija je šansu da se dokaže ka čovik, kao roditelj,
otac, muž, prijatelj, oslonac..... ma sve.
Propustija je šansu da shvati da su sva materijalna dobra
izgubila svoju vrijednost jer ga ”posebno” dijete, vaš
mali andelčić sa slomivenim krilima uči kako da ne
dozvoli da vam život i vrime ”curi” kroz prste i da
shvati da su sva materijalna dobra podložna gubicima osim
ljubavi i ako propustimo ovaj poklonjeni tren da ćemo
propustiti i smisao života.
Draga moja, tvoj bivši nije svom djetetu nakon što je ono
napustilo sigurnost majčine utrobe ni poželio dobrodošlicu
nego je kukavički kliznija i pobiga a ti, stara moja, digni
glavu i diši punim plućima, pogledaj se ponosno u ogledalo
i budi sretna i zadovoljna jer si MAMA, posebna specijalna
mama, posebno odabrana od tvog malog anđela.
Ova dječica svojim postojanjem obogaćuju i proširuju
pojam majčinstva na sve moguće načine.
Uživaj u majčinstvu i šaljem ti veliki virtualni zagrljaj
podrške.
Sorry ako se ko najidi šta sam se raspištoljila, al jako
se naljutim i ispalim na ponašanje ljudi slično ponašanju
muža ove splićanke a isto tako podsjeti me i na to da se
ni moj stari nije baš nešto umeja oko odgoja, pomoći i
slično za brata i da nakon skoro 12,13 godina šta je on
proveo u specijalnoj školi u Šibeniku, on ga nikad nije išao
tamo posjetiti, dovest petkom ili odvest nediljom .
30.05.2004.