Proglas djece s posebnim potrebama:

Pripremite se za našu raznolikost

Prvo, tražimo od odraslih da pokažu strpljenje za naše privremene teškoće. Molimo ih da postanu sposobni vidjeti male korake koje činimo. Zbog toga:

• pohvaljujemo Darkovu mamu za ispričan vic nakon što je sam odnio mokru posteljinu u perilicu;

• pohvaljujemo Ivanovu tetu u vrtiću koja je na pano stavila njegov nevješt crtež iako su mu se do tada mnogi rugali;

• pohvaljujemo Marina za bombon koji je darovao uplakanom i uplašenom Toniju;

• pohvaljujemo Petrovog džudaškog trenera jer je njegovoj odgojiteljici otkrio tajnu – on samo izgleda snažan i grub, a zapravo je nesretan i osamljen;

• pohvaljujemo Filipovu tetu koja je čitajući predivnu knjigu Mudre sove otkrila kako može pomoći nemirnom i nemarnom Filipu: treba mu prirediti mnogo kratkih i zanimljivih igrica.

 Drugo, tražimo od odraslih da nam pomognu živjeti s našim trajnim teškoćama. Premda ne vidimo, predobro čujemo i osjećamo i imamo spretne ruke! Premda smo u invalidskim kolicima, naše misli lete do najudaljenijih šuma! Premda se ne možete dičiti našom sposobnošću rasuđivanja i logičkih zaključaka, naše je srce veliko poput najveće lopte! Premda ne čujemo vaše riječi, vaše oči i kretnje više nam govore o vašoj ljubavi od svih izgovorenih riječi! Premda smo kao u staklenom zvonu, naš bi svijet bez vaše ljubavi i brige nalikovao kaosu!

Treće, tražimo od odraslih da nas u našim bolestima ne razmaze, jer to nije dobro. Iz knjiga Mudre sove, koje nam je čitala teta u bolesničkoj sobi, saznali smo kako mnogi putovi do zdravlja idu preko dobrog i nasmijanog srca.

Četvrto, tražimo od odraslih da prepoznaju i potiču našu darovitost, jer osjećamo da naše misli koračaju brže od naših godina.

Peto, tražimo za sve nas: morate mnogo učiti i udružiti svoje znanje, jer ljubav često neće biti dovoljna, nijedno znanje neće biti od koristi ako ga ne pomiješate s ljubavlju.

Šesto, tražimo od odraslih da nam pomognu sada i da nas nikada ne isključuju iz pomoći koja je namijenjena nama. Zato pripremite prilaze vrtićima, školama, crkvama, igralištima i mjestima za zabavu kako bismo im mogli prići našim kolicima. Pripremite odjele za ranu rehabilitaciju kako bismo svoje preostale sposobnosti mogli razvijati na vrijeme i u potpunosti. Pripremite se za našu različitost, mame i tate, bake i djedovi, susjedi i slučajni prolaznici na ulici! Pokušajte shvatiti da, i kada imamo neugodno tijelo, u sebi krijemo mnoge tajne i vještine. Pripremite se, tete u vrtićima i učitelji u školama, graditi s nama odnos, ne na onome što je zauvijek izgubljeno, već na onim sposobnostima koje tek trebamo razviti. Pripremite svoja srca da s nama ne budu nestrpljiva – moći ćemo vas usrećiti ako uspijete prepoznati naš hod malih koraka.

Sedmo, tražimo od odraslih da prije svakog razgovora s nama svoje strahove otjeraju kroz prozor. Uspjet ćemo ako povjerujemo koliko još lijepoga i neistraženoga leži skriveno u nama i – vama!

D. L.

Autor ovog teksta nam je nepoznat, ali zahvaljujemo mu/njima na prekrasnim riječima upućenim nama, njihovim roditeljima, kao i svima ostalima. Počašćeni smo što smo ga "pronašli" i što ga možemo pokazati i drugima.

 22.06.2004