PRVI KORAK

PRVI KORAK svoje djece svi pamtimo, naročito roditelji ''različite'' djece. I to svaki prvi korak. Hvatanje, sjedenje, puzanje, glas, slog, gestu, riječ... Samo roditelji i rehabilitatori znaju koliko su ti koraci veliki i važni.

Studenti rehabilitacijskog smjera Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu upravo odrađuju svoj PRVI KORAK. Velik i važan. Organizirali su 1. Međunarodni kongres studenata. Tri dana  sam se vratila u studentske klupe i upijala njihov entuzijazam, želju i potrebu da razmijene iskustva i znanja, ali što je još važnije da pokažu što rade. Jer oni, osim što sjede u klupama fizički malog fakulteta (koji sigurno zaslužuje bolje uvjete za svoj rad), rade sa svojim profesorima, volontiraju, tijekom svog studija susreću se s našom djecom i nama roditeljima u okviru Centra za rehabilitaciju svog fakulteta, u našim udrugama, domovima/obiteljima. Vidjela sam tamo mnogo poznatih lica od kojih su neka prošla i kroz našu Udrugu. Predavanja, profesora fakulteta, mladih i onih malo starijih defektologa, rehabilitatora koji rade u različitim institucijama, iskustva njihovih kolega iz Skoplja, Beograda, Tuzle, Ptuja (nadam se da sam sve spomenula).

Posebno smo ponosni što su nas pozvali da predstavimo jedan od naših projekata, našu Igroteku/Igraonicu.

Na žalost, puno se tema odvijalo  u ''paralelki'' i bilo se teško odlučiti što slušati - sva su na svoj način interesantna, a teško je fizički biti u dvije ili čak tri učionice istovremeno.

Želim uputiti iskrene čestitke i zahvaliti inicijatorima i organizatorima. Učinili su jedan od svojih PRVIH KORAKA. Sigurna sam da će ih biti još.

Lidija

P.S. Potražnja za PUŽ-evim beđevima je bila na zavidnom nivou.

05/2006.