PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNE PODRŠKE
DJECI S POSEBNIM POTREBAMA
Dijete je ličnost kojoj zbog njezinih specifičnosti društvo priznaje posebnu vrijednost. Ono ima posebna prava koja su izražena u Deklaraciji o pravima djeteta (1959), Konvenciji o pravima djeteta (1989). Ovi međunarodni dokumenti ističu i reguliraju prava djeteta na život u zdravoj sredini, te obavezu društva da mu osigura optimalne uvjete za rast, razvoj i učenje, kako bi se skladno razvijalo u tjelesnom, umnom, emocionalnom i socijalnom pogledu, u uvjetima slobode, dostojanstva, prihvaćanja, ljubavi i razumijevanja. Svako dijete je jedinstveno, neponovljivo, različito od druge djece, a njegov način promatranja, doživljavanja svijeta, djelovanja i razvoja je različit. Svako dijete na tu različitost ima pravo.
Ovo se posebno odnosi na djecu s posebnim potrebama. Zbog specifičnosti na razvojnom putu njihove mogućnosti za praktična postignuća su ograničene i zdrav razvoj samosvijesti je otežan. Kvaliteta života im je trajno narušena. Zahvaljujući razvoju motorike, percepcije, intelekta, dijete je u dodiru sa širom objektivnom stvarnošću. Ono stječe kompleksne ideje o objektima, odnosima, osjećajima i zakonitostima uzajamnih odnosa, aktivno komunicirajući sa okolinom, tumačeći i organizirajući vlastito iskustvo. Bogato iskustvo i bogat unutarnji doživljaj potiče dijete na kompleksniju komunikaciju. Ono kroz ointerakciju s okolinom počinje prepoznavati i suočavati se s vlastitim željama, osjećajima, potrebama i mogućnostima.
Uviđa da može utjecati na druge i da drugi mogu utjecati na njega. U toj međuigri dijete se uči nositi sa različitim senzacijama (ljubav, strah, ljubomora, moć - nemoć, ljutnja, tuga, radost). U interakciji sa drugima dijete spoznaje svoje mogućnosti i ograničenja, gradi temelje samostalnosti ili nesamostalnosti, uviđa svoje i tuđe granice, gradi vlastiti identitet, razvija samosvijest i samopouzdanje. Dijete koje se ne može kretati i manipulirati sa predmetima iz svoje okoline teško stječe iskustvo vlastitog utjecaja na okolinu. Stalno je izloženo frustraciji. Teško razvija povjerenje i neovisnost. Ima problem sa izgradnjom vlastitog identiteta.
Zbog prirode svog hendikepa djeca, članovi udruge PUŽ često su hospitalizirana, izdvojena iz obitelji i društva vršnjaka. Stalna odvajanja pomažu opstojnost tjelesnog i fizičkog stresa. Dijete teško uspostavlja kvalitetne odnose s drugima, a naročito s vršnjacima. Ono je zakinuto u mogućnostima da kroz igru i druženje s vršnjacima stječe iskustvo, uči životne vještine i postiže praktična postignuća. Učestali i kronični nedostatak iskustva utječe na:
Korijeni dječjih poteškoća često su u potiskivanju, negiranju ili nemogućnosti izražavanja vlastitog sebe. Dio našeg razvojnog puta su krize i frustracije. Prevladavanje krize znači korak naprijed u sazrijevanju i odrastanju. Suočeno na samom početku s ograničenim sposobnostima i smanjenim adaptacijskim mehanizmima dijete s posebnim potrebama tijekom kriza odrastanja treba stručnu pomoć i podršku.
U projekt bi uključili djecu od 6 do 14 godina.
Dvije su osnovne strategije rada kroz projekt:
Individualna psihološka podrška djeci s posebnim potrebama bila bi organizirana prema principima integrativne Gestalt psihoterapije. Osnovni cilj je da se sazrijevanje i razvoj pojedinca odvija na način da podrška iz okoline prijeđe u podršku samome sebi (Pearls 1973.) Gestalt psihoterapija radi na dovršavanju nedovršenih emocionalnih procesa, razumijevanju suprotnosti u smislu vanjskih reakcija drugačijih od stvarnih osjećaja, pojačavanju doživljaja vlastitog tijela i potpunom doživljaju pozitivnih i negativnih emocija. Osnovni cilj psihoterapijskih zahvata je prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke i ostajanje pri tome u dobrom kontaktu sa samim sobom.
Kroz individualan susret u kontaktu dijete - terapeut dvije osobe participiraju na bitan i fundamentalan način. Terapeut svojim postupcima pomaže djetetu da izrazi teškoće i pronađe svoj osobni put u izražavanju. Osnovni način rada je poštovanje djetetovih sposobnosti i praćenje ekspresije. Dijete sudjeluje koliko želi. Postavljanjem ograničenja pomažemo djetetu u strukturiranju ega i stimuliramo razvoj. Terapijske aktivnosti pomažu djetetu u procesu postupnog oslobađanja stresa i napetosti.
TERAPIJSKE AKTIVNOSTI - terapija igrom, vođena fantazija, crtanje, slikanje, modeliranje, priča, kreativna dramatizacija
Dijete se razvija kroz igru. Svako dijete ima svoj osobni razvojni ritam kojeg odrasli moraju uvažavati i u pomno osmišljenom okruženju i atmosferi na primjeren način poticati. Odrasli i djeca partneri su u prirodnom razvoju djeteta.
U terapijskoj igri se otkrivaju, rekonstruiraju i prerađuju događaji i odnosi za koji su bolni afekti vezani i koji djetetu ne dopuštaju da krene dalje. Kroz terapijsku igru dijete dobiva priliku da bolje shvati i izrazi svoje osjećaje i da stekne tjelesno iskustvo koje ima jednoznačnu emotivnu podlogu. To ima odgovarajuće psihološke efekte, omogučuje djetetu da proradi problem i da se izrazi na nov, kreativan način. U terapijskoj situaciji treba osigurati toplu atmosferu u kojoj dijete može:
Jedan od načina da vidimo dijete u njegovoj autentičnosti su kreativni mediji. Kroz njih dijete doživljava susret sa samim sobom, osvještava svoje emocije, motive, želje, potrebe. Svaka osoba ima u sebi kreativne i stvaralačke potencijale, no da bi se razvijali trebaju povoljnu klimu. Kreativne tehnike (ekspresivne tehnike) - slikanje, modeliranje, šaranje, zamišljanje, maštanje, slaganje - adekvatni su načini izražavanja dječjih emocija. Ton nijansa i fluidnost boje dobro se podudaraju sa dječjim osjećajima. Djeca upotrebom tih sredstava lako izražavaju svoje osjećaje. Rad sa glinom pruža bogato taktilno i kinestetičko iskustvo. Naročito je važan za djecu s perceptivnim i motoričkim teškoćama. Vrlo dobro može poslužiti u kanaliziranju agresije. Nudi doživljaj kontrolr i uspješnosti. Djeci pruža iznimno iskustvo doživljavanja sebe.
U zaštićenoj situaciji terapijskog odnosa dijete se može suočiti s ojećajima usamljenosti, nemoći, straha, ljubomore, bijesa... Može isprobavati vlastite mogućnosti, osjetiti svoju snagu. Dijete osjeća svoje granice, može eksperimentirati sa njima. Kroz vlastito, autentično iskustvo dijete osnažuje funkcije kontakata, ima priliku obnoviti kontakt s vlastitim osjetilima, osjećajima, tijelom i intelektom.
Kroz prihvaćanje svojih uvjerenja i razvojem povjerenja u svoje sposobnosti dijete postaje sigurnije u kontaktu s okolinom i gradi pozitivnu sliku o sebi.
Zamišljeno je da svako dijete prođe barem 15 sati individualne psihoterapije prema gore navedenim osnovnim načelima. Paralelno bi se radilo i sa roditeljima i po potrebi ostalim članovima dijetetove obitelji.
Za svako dijete razrađen je poseban program djelovanja. Cilj psihoterapije određuje se za svako dijete posebno nakon provedenog individualnog razgovora u koji su uključeni i roditelji i dijete. Pri određivanju cilja uzimaju se u obzir obitelj, dob djeteta, vrsta oštećenja, stupanj razvoja, osobnost i temperament djeteta, interesi, potrebe, te posebno problemi koji dijete muče.
Rad u grupi bio bi podrška individualnom radu s djecom. Ovakav oblik rada vodi jačanju timskog duha, pruža mogućnosti za vježbanje samozastupanja i pomaže samoostvarenju. Želimo pomoći djeci da:
- razviju povjerenje u sebe i druge
- obogate emocionalni život
- smanje osjećaj usamljenosti
- unaprijede opće i posebne kreativne spoznajne sposobnosti od opažajnih sposobnosti do umijeća i smjelosti za uočavanje i riješavanje kreativnih problema kao izazova za zdrav razvoj osobnosti.
VRSTE AKTIVNOSTI
- igre upoznavanja
- igre za bolju grupnu povezanost
- igre za socijalno učenje
- projektivne igre
- igre za poticanje mašte, kreativnosti i stvaralačko rješavanje problema
Djeca s posebnim potrebama češće od svojih vršnjaka odstupaju od uobičajeno prihvaćenih socijalnih pravila. Treba im pomoć u razvoju socijalne interakcije. Stjecanje socijalnih vještina pomaže djeci s posebnim potrebama da se integriraju i bolje snađu u svakodnevnom životu. Pomoć vršnjaka je odlična tehnika za poboljšanje slike o sebi. Djeca jako vole pomagati jedno drugome.
Kroz grupne aktivnosti proradili bi teme vezane za:
- uspostavljanje kontakata
- izgradnju povjerenja
- osvješćivanje osobne snage
- osvješćivanje granica
- preuzimanje odgovornosti
- konstruktivno rješavanje problema
Ciljevi projekta su:
Samosvijest je temelj psihološke egzistencije. Svako dijete, a naročito ono s hendikepom, treba pomoć u procesu stjecanja sigurnosti, samopouzdanja i povjerenja u sebe i svoju sposobnost da se nosi sa krizama odrastanja.
Uspješno suočavanje s kriznim situacijama zahtijeva sposobnost stvaranja odnosa, traganja za osobama koje zaslužuju povjerenje u stresno doba, kao i sposobnost izražavanja osjećaja u tim odnosima, te zajedničkog rješavanja problema.
U ranom djetinjstvu socijalne vještine i sustav vrijednosti potreban za život u zajednici tek započinju svoj razvoj, a puni se potencijal ostvaruje u kasnijoj dobi kada dijete bude razvojno sposobno u potpunosti sagledati svoju ulogu u vlastitom životu i životu zajednice. Odnosi s drugima i prihvaćanje drugih, različitih od sebe, modaliteti su ljudskog ponašanja kroz koje se iskazuju socijalne vještine i moralni stavovi.
U razvoju samosvijesti djeteta veliku važnost imaju prvi ostvareni socijalni kontakti (s roditeljima i članovima obitelji). Kroz doživljaj da ga njemu važna osoba ''vidi'', uvažava i potvrđuje njegovu vrijednost, brinući se za individualne djetetove potrebe, dijete razvija temeljno povjerenje u sebe i druge ljude.
Dijete s teškoćama u razvoju, zbog prirode svojih teškoća, sklono je fiksirati se u fazi egocentričnosti i biti usmjereno samo na vlastite potrebe, stoga mu je potrebna pojačana psihosocijalna podrška u razvoju pozitivnih osobina ličnosti (samopouzdanje, samopoštovanje, samokritičnost, radoznalost, otvorenost, ...). Razvoj tih osobina preduvjet je razvoju sposobnosti djeteta da razumije i uvažava tuđe osjećaje i potrebe, sagledava situaciju s različitih stajališta i vodi razvoju stavova, sustava vrijednosti i socijalnih vještina (suradnja, nenasilje, tolerancija, poštovanje, suosjećanje, solidarnost, pravednost ...) nužnih za kvalitetan suživot s drugima.
Uspješna socijalna integracija djece sa posebnim potrebama ne događa se slučajno. Postoje uvjerljivi dokazi da u redovnim školama, čak u predškolskim ustanovama ovu djecu vršnjaci često odbacuju. Odbacivanje je uočeno već kod djece stare četiri godine, a ti se stavovi zauzimaju prema svim vrstama hedikepa (Schultz&Turnbull, u tisku). Djeci sa posebnim potrebama treba pomoć pri uključivanju u društvo. Terapijski proces kontekst je koji omogućava da kroz kreativne medije doživimo susret s djetetom i da se taj susret odvija na način da podrška iz okoline preraste u podršku samome sebi.
Po završetku projekta očekujemo da djeca obuhvaćena psihosocijalnom pomoći imaju:
Evaluacija projekta je kontinuiran proces koji uključuje:
Da bismo ovaj projekt ostvarili potrebna su nam i određena financijska sredstva. Želite li nam pomoći u ovom i/ili ostalim našim projektima i programima bit će Vam potrebni slijedeći podaci:
NAZIV: Udruga roditelja ''Put u život'' - PUŽ
ADRESA: Đakovačka 11, Zagreb
MATIČNI BROJ UDRUGE: 107 90 26
ŽIRO RAČUN: Zagrebačka banka 2360000-1101490352
BROJ RAČUNA/''poziv na broj'':Vaš JMBG
SVRHA UPLATE: donacija (ili humanitarni prilog)
Želite li da Vaša donacija bude upotrijebljena upravo u ovu svrhu naznačite to u SVRSI UPLATE: donacija za PPD
28.06.2004.