Puževa kućica

Od osnutka Udruge prostor za djelovanje – Puževa kućica – bio je san njenih članova. Prvih godina PUŽ je djelovao u prostorima dječjih vrtića, udruga…. koji su nam ustupali prostor za sastanke. Kako nisam sigurna da bih nabrojala sve one koji su nam tada pomogli na taj način, ne usudim se nabrajati. Hvala im svima !

Prvi prostor koji smo mogli barem malo urediti bile su dvije prostorije u barakama poduzeća Tehnika na Zelenom trgu. No, ubrzo su te barake uklanjane i trebalo je pronaći novi prostor.

I opet nam je uskočila Tehnika s barakom u Veslačkoj. Radilo se o puno većem prostoru koji smo uredili. Napravljen je sanitarni čvor, prostor je renoviran u smislu popravaka krova koji je curio… Članovi Udruge dovukli su stari namještaj, obojali sve zidove, stolariju i namještaj, postavili zavjese… Prostor je izgledao odlično, a PUŽ je proširio svoje aktivnosti. Svi smo znali da to nije i ne može biti trajnije rješenje i bilo je pitanje vremena kada će se uklanjati i te barake.

Nastavili smo tražiti trajnije rješenje, upućivali zamolbe prema gradskoj upravi na koje nije bilo odgovora.

Onda se pojavio CNF-CEE (Co-operating Netherlands Foundation for Central and Eastern Europe) koji je prepoznao vrijednost naših aktivnosti i odobrio donaciju, odnosno sufinanciranje projekta ”Razvoj mreže podrške za djecu s posebnim potrebama i njihove obitelji” . Donacija od 100.000,00 € za rješavanje problema prostora za rad Udruge dobivena je temeljem Ugovora na četiri godine. Prema Ugovoru, PUŽ će dobiti ugovoreni iznos uz uvjet da slijedeće četiri godine provodi i provede aktivnosti i projekte na temelju kojih je donacija i dobivena, u vrijednosti od 100.000,00 €. Trebalo je i dalje provoditi aktivnosti i paralelno tražiti prostor za djelovanje u budućnosti.

Uvjete koje smo si postavili na objekt nije bilo lako zadovoljiti. Pristupačnost, dovoljna kvadratura za provedbu aktivnosti, tramvajska zona, kakav-takav parking ….

I krenuli smo ….

Potraga za prostorom bila je glavna aktivnost po potpisu ugovora sa CNF-CEE-om.

Ipak, pronašli smo staru stolarsku radionicu na Ljubljanici – Đakovačka 11. Nije zadovoljavala baš sve željene uvjete, ali bila je najbliže onome što smo tražili, u okviru sredstava s kojima smo raspolagali.

Kupili smo ovaj objekt 2003. godine, platili porez na promet nekretnina i gotovo potrošili donirani iznos.

Projekt za rekonstrukciju izrađen je u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Glavna projektantica prof. Renata Waldgoni, dipl.arh., autorica projekta, izuzetnu je pažnju posvetila arhitektonskim i tehničkim rješenjima koja zadovoljavaju cijeli niz specifičnosti naših programa i korisnika.

Predviđena rekonstrukcija bila je tehnički i financijski zahtjevna. Prve procjene kretale su se oko 1.000.000,00 kn

Nekoliko godina prije smo uspostavili suradnju s gosp. Brankom Tijanom i katoličkom zajednicom župe Kusnacht-Erlenbach koji su nam financijski pomagali pri kupnji ortopedski pomagala i didaktičkih materijala, te prijevozu djece. 2004. godine donirali su nam kombi prilagođen za prijevoz osoba s invaliditetom. I opet su nam prvi pritekli u pomoć organiziravši akciju prikupljanja sredstava za Puževu kućicu.

01.05.2005. posjetili su nas i uručili nam donacijske čekove u ukupnom iznosu od 100.000,00 CHF:

– 20.000 CHF župljana katoličke zajednice Kusnacht-Erlenbach

– 30.000 CHF Rom.-Kat.Pfarrkirchenstiftung Kusnacht

– 50.000 CHF IWS Fr.Levis Kusnacht

Istodobno s otvaranjem gradilišta pokrenuli smo aktivnosti oko prikupljanja sredstava.

Među prvima su se javili …. neki novi klinci ….

”Zovemo se Remorkeri. Remorkeri su inače mali, mali brodovi koji vuku veeeeeelikeee brodove, a takvi smo i mi”

Na svojoj web stranici (koja danas više ne postoji) grupa simpatičnih, dragih i mladih ljudi pokrenula je akciju za našu, Puževu kućicu.

Bili su to ljudi koji su se voljeli smiješiti i širiti dobre vibracije ….

Prošlo je više od deset godina od tada. Vjerujem da su Remorkeri još uvijek nasmijani i spremni za akciju.

Ako netko od Remorkera ovo pročita – šaljemo vam svima veliki pozdrav i sjećamo vas se.

2006. i početak 2007. godina bile su godine građevinskih radova na objektu.

Dok smo mi gradili, naši prijatelji u Švicarskoj vrijedno su skupljali sredstva.

Gospodin Branko Tijan 07.03.2007. organizirao je događanje, a gospođa Katica i Claudia priremile domjenak.

A mi smo i dalje gradili …..

ožujak 2007.

travanj 2007.

svibanj 2007.

lipanj-srpanj 2007.

rujan 2007.

listopad 2007. – 1.dio

listopad 2007. – 2.dio

Danas sam bila na našem ”gradilištu”. U kućici je bilo toplo – kao u raju. Možda i previše, ali svježa boja na zidovima se mora osušiti, potrebno je malo jače zagrijati. I sjetih se ”shema” iz Veslačke (našeg starog prostora iz kojeg smo morali iseliti). Bile su to ”uređene” barake i svi koji ste bili tamo znadete kako je to izgledalo. Bilo je lijepo i slatko, ali zimi je bilo strašno teško zagrijati prostor. Grijali smo se termicama, a instalacije barake jednostavno nisu bile dovoljnog kapaciteta, pa su iskakali osigurači, ostajali smo bez struje i naravno, uvijek je bilo prohladno. Pa smo napravili shemu. Ovisno o rasporedu i satnici pojedinog programa napravili smo plan uključivanja termica da bi se punile, pa plan uključivanja ventilatora na njima. Sve u svemu, u isto vrijeme mogla se puniti jedna, eventualno dvije termice. I sve je to funkcioniralo ako nam preko noći nije iskočio osigurač, te se peć nije napunila. Djeca dolaze na programe, a u prostorijama hladno. Onda smo uključivali pomoćna grijača tijela koja su brže zagrijavala prostor. Produžni kablovi po hodnicima. A hladnoća je još uvijek ulazila.

Računi za struju – ne pitajte – bili su astronomski – a nama je bilo hladno. Djeci je bilo hladno. Oblačili smo se zimi za odlazak u PUŽ kao da idemo na izlet u planinu.

U našoj novoj kućici toplo je – kao u raju. Umjesto plana uključivanja termica, termostat na zidu.

O grijanju više ne moramo brinuti.

*objavljeno na web stranici Udruge – 13.10.2007.

16. listopad 2007.

Svečano obilježavanje završetka građevinskih radova

Došao je i taj dan. Koliko smo bili ponosni, sretni, veliki, brzi ………

Građevinski radovi bili su gotovo završeni, nedostajalo je samo dizalo. U prostoru smo imali samo dva drvena stolca na rasklapanje, dvije vješalice, jedan ormarić s dvije police i posuđenu govornicu.

Naši prijatelji iz vrtića, škola, fakulteta, udruga, članovi Udruge, čak i neki od izvođača radova bili su taj dan sa nama.

Ostao nam je još jedan veliki izazov – opremiti prostor.

Trebali smo ormare, stolove, stolice, računala, kuhinju ……..

Staru opremu (strunjače, igračke, didaktika), dokumentaciju i sve ono što smo čuvali u našim stanovima, na tavanima, podrumima, od kada smo morali iseliti iz baraka u Veslačkoj, trebalo je negdje pospremiti i složiti.

Nismo ni slutili što će uslijediti.

S nama je bio i predstavnik CNF-a koji su prvi prepoznali naš rad i donirali prvi značajan iznos, koji nam je omogućio kupnju stare stolarske radionice na Remizi.

Bili su tu i naši donatori iz Švicarske, koji su sufinancirali najveći dio gradnje. Njihove donacije omogućile su nam ostvarenje našeg sna – prostora za djelovanje.

Pomoglo nam je i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

S nama su bile i predstavnice Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Bio je i predstavnik Grada Zagreba, koji nam je obećao pomoć Grada pri opremanju prostora.

Nikad prije i nikad poslije, nismo bili toliko medijski popraćeni. U naš novi prostor došli su novinari iz svih tiskanih medija, radio i televizijskih stanica.

Danas je na račun naše Udruge uplaćena neuobičajeno velika osobna donacija (20.000,00 kn), koja nas je zaista ugodno iznenadila. Tim više što na bankovnom izvodu piše samo ime i prezime uplatioca. Koliko ima ljudi s tim, istim imenom i prezimenom? Ne znam. I sad nam je pomalo neugodno jer ne možemo zahvaliti gospodinu na financijskoj potpori i podršci. Možda je tako napravio namjerno. Ima donatora koji žele ostati anonimni.

I zato, ovim putem veliko HVALA. Gospodin će se sigurno prepoznati ako naiđe na ovu stranicu. A možda nam se i javi. Bilo bi nam drago.

I još jednom,

HVALA !

*objavljeno na web stranici Udruge – 28.11.2007.