Lidija Bonačić-Krešić
dipl.ing. elektrotehnike
izvršna koordinatorica rada Udruge
članica Predsjedništva – predsjednica Udruge
Lidija je u Udrugu došla oko 2000. godine. Tajnica je od 2004. godine, a od 2005. zaposlena u Udruzi. Do tada je radila kao DBA u HEP-u.
Majka je dvoje djece.
Stariji sin je mladić s velikim teškoćama intelektualnog funkcioniranja, a mlađi student – volonter Udruge PUŽ.
Koristi pravo na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta.
*Neobično je pisati u trećem licu – dakle ja sam ta koja se javlja na 091/5445295, piše i uređuje web, i radi sve i svašta.
Od 2019. godine predsjednica Udruge.
Valerija Jurković
dipl.ing. agronomije
administrator/pomoćnica u radionicama
Valerija je u Udrugu pristigla preko javnih radova. Kao dipl. agronom tri godine bila je na HZZ-u, te je prihvatila posao u okviru javnih radova. Ostala je i nakon njih.
Osim što vodi sve moguće evidencije, pomaže u izvedbi radionica, koordinira volontere …. krenula je u istraživanje područje hortikulturne terapije.
Valerija je majka osnovnoškolca i djevojčice vrtićke dobi.
Vlatka Ozimec
članica Predsjedništva – tajnica Udruge
Vlatka je u PUŽ-u od vremena kad smo preselili u našu, tada novu, Puževu kućicu. Smirena, otvorena, aktivna, empatična, puna ideja…
Majka mladića s višestrukim teškoćama.
Zaposlena, ne u PUŽ-u, koristi pravo na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta.
Jasminka Lovrec
članica Predsjedništva
Jasminka je relativno mlada snaga Udruge. Otvorena, motivirana, aktivna, znatiželjna, spremna učiti.
Majka je mladića s poremećajem iz autističnog spektra.
Zaposlena u privatnoj tvrtki, koristi pravo na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta.
Vesna Pintarić
ekonomistica
članica Predsjedništva
Vesna je u PUŽ-u negdje od početka stoljeća. Jedna od veteranki. Uvijek spremna na akciju, uvijek spremna pomoći …
Inicijative, promotivne akcije, štandovi, tribine, aktivnosti u PUŽ-u, radionice, podrška ……
Majka je, sada već punoljetne djevojke s autizmom.
Koristi pravo na status roditelja njegovatelja.
Snježana Rakarić Šimeg
članica Predsjedništva – dopredsjednica Udruge
Snježana je još jedna od veteranki Udruge. Staložena, aktivna, uvijek spremna pomoći – ”tiha voda brege dere”. Muzika, sviranje i pjevanje su važan dio njenog života.
Majka je trojice sinova. Jedan od njih je mladić s teškoćama intelektualnog funkcioniranja, a dvojica mlađih su studenti.
Koristi pravo na status roditelja njegovatelja.
Maja Tabak
dipl.ing.prometa
članica Predsjedništva
Maja je PUŽ-u od 1999. i dugogodišnja je dopredsjednica Udruge.
Godinama vodi druženje roditelja petkom, pokretač je inicijativa Udruge (prijevoz, asistent u nastavi). Veliki borac.
Majka troje djece. Najmlađi je student, s cerebralnom paralizom.
Radi u srednjoj strukovnoj školi gdje osim nastave vodi i volonterski klub.
Koristi pravo na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta.
dr.sc. Zrinka Nikolić Jakus
povjesničarka
članica Predsjedništva
Zrinka je s nama više od deset godina. Uporna, organizirana, aktivna, staložena, izuzetno empatična.
Majka je osnovnoškolca s autizmom. Uz svoj posao redovitog sveučilišnog profesora koji radi u punom radnom vremenu, obiteljskih i drugih obaveza pronalazi vrijeme za aktivnost u Udruzi.
Vesna Budak
mr.sc. Vesna Budak
dipl.ing. biotehnologije
programska koordinatorica rada Udruge
članica Predsjedništva – predsjednica Udruge
Vesna je inicijator osnivanja i jedan od osnivača Udruge PUŽ 1995. godine, te njena predsjednica od osnivanja. 14 godina volonterski je vodila Udrugu uz svoj redovni posao biotehnologa u Veterini. Od 2009. zaposlena u Udruzi. Iako svake dvije godine biramo tijela upravljanja Udruge, Vesni ne dopuštamo odstupanje. Ne još.
Majka je dvoje djece, baka tri unuke.
Mlađi sin, mladić s cerebralnom paralizom.
Vesna je 2019., unatoč našem neodobravanju odstupila s mjesta predsjednice Udruge i otišla u mirovinu. Jako nam nedostaje, iako je uvijek tu…
Bila nam je čast i zadovoljstvo raditi s Vesnom, razgovarati, družiti se, slušati …. učiti, učiti, učiti ….
Veliko HVALA na svemu što je radila i napravila za sve nas i šire. Naše je da nastavimo …
Doprinijeli su radu Udruge i pronašli nove izazove.
Svima želimo pun sreće i uspjeha, te im zahvaljujemo na razdoblju u kom smo zajedno radili.
Nedjeljka Kulaš
domaćica Udruge
Teta Nedi je dobri duh PUŽ-a koja brine o prostoru, opremi, materijalima… Brine i o svima nama. Kad dođete u PUŽ u jutarnjoj smjeni (ona radi samo prvu smjenu) dočekat će vas svojim osmijehom, smirenošću, blagošću ….
Prva dolazi u Udrugu, u vrijeme kad se mi izvlačimo iz kreveta. Dok pristignemo, teta Nedi je sve pripremila. Odrađuje i dio administrativnih poslova.
Majka je i baka već odraslim unucima.
PUŽ bez tete Nedi, definitivno ne bi bio isti.
I nije isti. Teta Nedi otišla je 2020. u više nego zasluženu mirovinu. Od srca joj želimo da što dulje uživa sa svojom obitelji.
Teta Nedi, veliko hvala !
P.S.U međuvremenu je postala i prabaka.
Ivana Pentek Oršanić
prof. rehabilitator
senzorni pedagog, certifikat ABA-e, MarteMeo terapeut, DIR/Floor-time terapeut
Ivanu znamo od 1999. godine od kad je kao studentica ERF-a volontirala u našoj Udruzi. Nakon diplome, zaposlili smo je 2005. g. godine. Bila je prvi stručni suradnik zaposlen u našoj Udruzi.
Ivana sada ima priličan broj godina iskustva izravnog rada s djecom i njihovim roditeljima i brojna stručna usavršavanja.
Djeluje mirno, strpljivo i staloženo. Takva i je.
Majka je dječaka koji je krenuo u školu i djevojčice čija se dob mjeri u mjesecima.
Trenutno je na rodiljnom dopustu i očekujemo je tek negdje sredinom 2018.
Na našu žalost, Ivana je odlučila (privremeno ili trajno) krenuti drugim putevima. Kakvi god bili, želimo joj puno sreće i uspjeha.
Mario Horvat
prvostupnik radne terapije
senzorno-integrativni AYRES terapeut
Mario je govorio da je u našoj Udruzi započeo volontirati tek na prvoj godini studija radne terapije. Pri kraju studija radio je i kao asistent u nastavi.
Ugovor o radu s našom udrugom sklopio je nakon završenog pripravničkog staža na Goljaku, 2009. godine.
Provodio je individualni i grupni izravni rad s djecom i njihovim roditeljima u područjima svakodnevnih životnih aktivnosti i senzoričke integracije. Nije nam bilo jasno kada je skupio toliko znanja i iskustva obzirom na to da je bio najmlađi član tima.
Mario je u jesen 2016. godine odlučio istražiti nove izazove. Otišao ih je potražiti u Velikoj Britaniji.
Već neko vrijeme Mario je ponovno u Zagrebu. Radi na Goljaku.
Mirela Brunović
viši radni terapeut
senzorni pedagog, DIR/Floor-time terapeut
Mirela nam se pridružila početkom provedbe programa ”Možemo više” 2010. godine. Bila je voditelj je dijela provedbe u COO Slava Raškaj.
Od 2013. radi u našem prostoru – izravan edukacijsko-savjetodavni rad s djecom i roditeljima.
Najtemperamentniji član tima.
Mirela je i majka dvoje osnovnoškolaca i malog gospodina rođenog 2019.
Mirela je odlučila neko dulje vrijeme posvetiti se svojoj obitelji. Da li će se i kada vratiti – ne znamo. Želimo vjerovati da ćemo se još družiti. U svakom slučaju, ostavila je trag u PUŽ-u.
I družimo se. Mirela nam se polako vraća, trenutno u volonterskoj ulozi.
Martina Kovačević
prvostupnica radne terapije
senzorni terapeut
Martina je nova snaga Udruge. S nama je od listopada 2016. I ona provodi izravan edukacijsko-savjetodavni rad s djecom i roditeljima.
Ona je radni terapeut, senzorni terapeut i još puno toga više.
Ples je jedna od njenih velikih ljubavi.
Vesela, razigrana, pouzdana, organizirana …..
Martina je s nama bila relativno kratko (tek 13 mjeseci). Žao nam je što nismo mogli nastaviti zajedno. Razlog odlaska su i opet bile nedostatne financije Udruge.
Slobodan Glavaš
ekonomist
Počeo je u PUŽ-u kao pomoćnik u radnoterapijskim postupcima na programu ”Možemo više” 2010. g. Nakon tri godine provedbe programa, ostao je raditi u Udruzi.
Lako je uspostavljao komunikaciju sa djecom (i roditeljima), imao beskrajno puno strpljenja. Crtanje, sviranje, snimanje, prevođenje, lektoriranje, dizajniranje …… bile su njegove dodatne vještine koje smo obilno koristili.
Otac jednog djeteta.
Početkom 2016.g. zbog nedostatka financijskih sredstava u Udruzi, morao je potražiti drugi posao. Bila je to naša teška odluka nakon više od 5 godina zajedničkog rada.