RODITELJI, OBRATITE PAŽNJU
Opisi znakova upozorenja odstupanja u razvoju kod male djece

Tekst i slike su preuzeti iz letka kao zajednički projekt udruga OKO, PUŽ i RODA u suradnji sa Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom

Tekst su pripremile: 

mr. Nada Bjelčić,"OKO"; 

Dejana Horvat, ERF;

Stručni suradnik:

 doc.dr. Ines Joković-Turalija, ERF

Lektor: 

Tatjana Pavešković,prof

Ove informacije su namijenjene roditeljima i obiteljima djece do 1 godine starosti. Želje nam je informirati roditelje kako bi i oni postali ravnopravan sudionik što ranijeg otkrivanja odstupanja od normalnog djetetovog razvoja. Na taj način gradimo krug povjerenja i partnerstva između raznovrsnih stručnjaka s jedne strane i roditelja s djetetom na drugoj strani. Ne smijemo zaboraviti da su upravo roditelji oni koji najveći dio vremena provode sa svojim djetetom. Ako ih podučimo na koje znakove treba obratiti pažnju kod razvoja djeteta, bez obzira da li se dijete rodilo s problemima ili ne, najveću korist od toga će imati prije svega dijete, zatim obitelj, a također i društvena zajednica.

Rana intervencija je važna jer dijete u prvoj godini života čini ogromne korake u svom napretku: od nemoćne bebe postaje dijete koje je u većoj ili manjoj mjeri pokretno i oje može s nama komunicirati. To je doba najintenzivnijeg razvoja mozga. Slijedeći nivo je 3. godina starosti, a smatra se da je razvoj djetetova mozga završen do 6. godine. To ne znači da i poslije 6. godine ne možete ništa učiniti, ali je napredak teži i sporiji. Što prije krenete na (re)habilitaciju, to su šanse za dobre rezultate veće.

Kad bi dijete ostavili bez adekvatne rehabilitacije, ono bi u skladu sa svojim mogućnostima pronašlo načina kako da izvede pojedine pokrete. No, zbog problema koji postoji, ti pokreti bi bili krivi, aktivirale bi se krive skupine mišića na pogrešan način. To se zove "loša shema pokreta" koji se pamti u djetetovom mozgu i ontinuirano se ponavlja.

Pravilnim podizanjem djeteta, nošenjem, presvlačenjem, hranjenjem, komuniciranjem i naravno, vježbanjem, razbijamo tu lošu shemu i šaljemo poruku mozgu o ispravnim pokretima. Pri tome vrijedi pravilo da se mozgu ta poruka mora slati što češće tijekom dana, tako da ih upornim ponavljanjem on i zapamti. To ponavljanje traje mjesecima i mjesecima. Oboružajte se strpljivošću i upornošću jer Vi ste ti čija je želja za djetetovim ozdravljenjem najveća. Vaša upornost i požrtvovonost njegova su najveća garancija uspjeha.

Roditelji su važni

Ako vaše dijete ne reagira na okolinu ili na Vas kao ostala djeca, tražite savjet. Možda ne vidi dobro, pa zato ne može pratiti šarenu igračku. Možda ne čuje dobro ili čuje samo neke tonove neke frekvencije, pa se zato ne okreće u smjeru izvora zvuka. Ili ga frekvencije zvuka koje čuje plaše i tjeraju da se u panici zatvori u svoj svijet i bježi od takvih zvukova. Možda ima motoričkih problema pa ne može okrenuti glavicu prema Vama kad mu prilazite. Pažljivo pratite njegove reakcije na razne podražaje ( zvukovi, svjetlost i dodiri različitih intenziteta), pa ako Vam je nešto sumnjivo, slobodno pitajte djetetovog liječnika bez straha da ćete ispasti "glupi". Naravno da ne trebate sa strahom partiti svaki njegov potez jer nećete moći uživati u njegovom rastu i napretku. A tu se ima u čemu uživati.

Bez obzira da li već imate iskustva u roditeljstvu ili ne, nemojte se dati pokolebati u Vašim sumnjama u pravilni razvoj djeteta. Na raspolaganju Vam je raznovrsna literatura o psihomotoričkom razvoju djeteta. Svako djetetovo odstupanje od navedenih okvirnih vrijednosti više od 2 mjeseca razlog je za Vašu realnu zabrinutost. Nemojte se ustručavati tražiti mišljenje stručnjaka, pa čak i biti sumnjičavi na negiranje s njihove strane. Uvijek potražite još jedno neovisno mišljenje. Nemojte se dovesti u situaciju da Vas jednog dana pitaju gdje ste bili do sada, zašto niste prije došli da rehabilitaciju. Bez uputnice se uvijek možete javiti u Savjetovalište Centra za rehabilitaciju ERF-a, a na raspolaganju su Vam i udruge roditelja koje će Vas bez neugodnih pitanja i s puno razumijevanja savjetovati i uputiti dalje.

Veliki problem leži i u negiranju ili umanjivanju problema od strane obitelji ili prijatelja, što Vas može pokolebati. Njihove izjave i želje da je sve s djetetom OK i da će ono već dostići svoje vršnjake, nisu garancija da će tako i biti. Na kraju krajeva, Vi ste ti koji ćete se osjećati krivim ako se ništa ne poduzme, a ne oni. Vaša neinformiranost i nepoduzetnost mogu biti najveći neprijatelj Vas i Vašeg djeteta.

Samo Vi, Vaša bezgranična ljubav, upornost i strpljivost, predstavljaju djetetov glavni oslonac na njegovom putu odrastanja. Želimo Vam puno uspjeha na tom putu.