Malkice smo zapeli sa objavljivanjem novosti (koje i nisu tako nove) iz Udruge. Ulazimo u treću godinu naše Škole svakodnevnih aktivnosti. Provodimo je od useljenja u Puževu kućicu. Trebalo nam je da i sami naučimo što i kako, da se priviknemo na nove uvjete. Prošle godine su stvari polako došle na svoje mjesto, rasporedi su se koliko toliko ustalili.

Osim pri izvođenju individualne rehabilitacije, aktivnosti svakodnevnog života učimo u grupama. I to subotom. Jedini dan u kom imamo dovoljno vremena, djeca nisu u vrtiću ili školi, roditelji su slobodniji, a za školicu treba nešto više vremena. Dvije grupe, jedna ranoralica (počinje između 9 i 10, prema dogovoru) i jedna spavalica (oko 12) provode subotnje prijepodne i rano poslije podne u udruzi. Kuhinjom se šire mirisi, smijeh, a pri izvođenju ''teških'' operacija - muk. Motivacija i koncentracija su na nivou.

Mali ''kuhari'' su vrlo različiti, a neki i nisu baš tako mali. Stanja, sposobnosti, mogućnosti, dijagnoze su različite. No svatko može nešto. Veličina grupa ovisi samo o procjeni s koliko se djece može kvalitetno raditi. Sada najmanja grupa ima 3 korisnika, a najveća 6. Aktivnosti vodi naš radni terapeut Mario, uz pomoć naše domaćice Nedi i roditelja prema potrebi. Ponekad su s nama studenti na vježbama ili naši studenti/pomoćnici.

Važno je naznačiti da djeca i mladi obuhvaćeni ovim aktivnostima imaju motoričke teškoće (CP), intelektualne teškoće, u autističnom su spektru ... pitanje je samo koliko podrške kome treba i zatim istu pružiti na adekvatan način.

Okidač koji me podsjetio da bi bio red napokon napisati nešto o ovim aktivnostima bio je ''kuhani krumpir''. Ispričavam se svim dosadašnjim kolačima, pizzama, bolonjezu, juhama, paštetama, pudinzima, lazanjama .... no ''kuhani krumpir'' me pokrenuo.

PRIČA O KUHANOM KRUMPIRU

Sigurno relativno često skuhate krumpir i ogulite ga kako bi ga upotrijebili za neko jelo. ...... I gotovo. Ogulili ste ga.

No nije sve tako jednostavno:

	Prvo treba vlažni i skliski krumpir (nije bio vruć), uopće primiti u ruku. Ponekad je veliki problem staviti ruku u brašno, a ono nije toliko neugodno. Kako kome. Kad je momak na slici bio mali ni u ludilu nije želio primiti u ruku niti jednu plišanu igračku. Tada nam nije bilo jasno zbog čega. Tumačili smo to strahom od različitih likova koje su plišanci utjelovljavali. O problemima senzoričke integracije čula sam puno godina poslije.
	Još jedan kojem je neugodno primiti u ruku kuhani krumpir. No ohrabrio se. Uz malo verbalnog protesta. Ipak problemi s motorikom ruku, prstiju omogućavaju samo guljenje prstima.
	Guljenje jednog krumpira trajalo je neko malo dulje vrijeme, prsti nisu navikli, njihovo kretanje je otežano, ali je krumpir na kraju bio čist ''kao suza''.
	Ovo se zove koncentracija.
	I na kraju i nije tako strašno, naročito ako je u društvu.
Kasnije su im se pridružili i ostali članovi grupe (kad je foto-aparat izašao iz prostora). Oguljeni krumpir vlastitim prstima nije običan krumpir. Nakon toga slijedile su sve radnje potrebne za umijesiti krumpirovo tijesto. Od brašna do razbijanja jaja za koje su se gotovo izvlačile šibice (dobrovoljaca je bilo više). Svi su sudjelovali. Na kraju je svaki dobio svoj komad tijesta da napravi svoje knedle od marelica. Pauza je iskorištena u računalnoj radionici, a na knedle me nisu pozvali.
	Ipak, ostalo je nešto. Nisu mogli baš sve pojesti. I knedle su bile IZVRSNE !!!! No nije stvar u knedlama - poanta je u kuhanom krumpiru i kako ga oguliti.

Možda vam se ova priča ne čini ''velikom''. Svoje kuhane krumpire ogulite dok si rekao ''keks''. Da li ste vi zadovoljni kad ogulite krumpire? Ili je to dio poslova koje rutinski odrađujete?

Nama treba više vremena i puno više truda. I zadovoljni smo, jako smo zadovoljni kad ih ogulimo.

Osnovna ideja ovih aktivnosti je učiti osnovne aktivnosti svakodnevnog življenja. Hranjenje, održavanje osobne higijene, oblačenje/svlačenje, izuvanje/obuvanje, priprema jednostavnih napitaka, jela, upotreba malih i velikih kućanskih aparata, kupovina, planiranje, postavljanje stola, zalijevanje cvijeća...

Kod uređenja naše kućice trudili smo se stvoriti uvjete za provođenje ovakvih aktivnosti. Tako su sanitarni čvorovi u potpunosti pristupačni i prilagođeni, kuhinja ima podizno-spuštajuću radnu ploču, pažljivo su birani veliki i mali kućanski aparati, ručke na vratima ormara, raspored ladica, nabavljena su pomagala, prilagođeni pribor...

Projekt su do sada poduprli:

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Hrvatska lutrija