Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom “Put u život” – PUŽ

Vi nam možete pomoći da budemo brži!

logo-EUflag-294x200
116-logo-MP 140X140
logo-puzevi koraci
logo-IPAK-u boji-samo kisobran
logo-sis-200x200

Web stranice EU-projekata Udruge, prenešene su na našu novu stranicu. Svih 5: Snail’s SpeedSupport Network, Snail in SchoolIPAK i Snail’s Steps.

Seljenje i prilagođavanje stranica bilo je svojevrsno putovanje kroz proteklih sedam godina. Prisjećanja na rad na projektima, koji nije bio ni lak, ni jednostavan. Dilema, problema, komunikacije s našim project managerima u ugovornim tijelima, dobavljačima, partnerima, suradnicima, koordinacije, noći provedenih u administriranju… Naučili smo jako puno. Puno pravila, procedura … Najvažnije od svega što smo naučili je da zapravo uvijek vrijede nova pravila. Međutim, treba prihvatiti i činjenicu da donator postavlja pravila igre i da ih po potpisu ugovora, treba poštivati. Ipak, vremenom smo se naučili i postali puno spretniji u ovom dijelu posla.

Priprema materijala, prezentacija, radionica, putovanja, provedba aktivnosti bila su ”piece of cake” u odnosu na administriranje projekata. 

Prebacivanje stranica vratilo je u sjećanje tisuće prevaljenih kilometara vlastitim osobnim automobilima, kao vozači ili suputnici, bure na Sv. Roku, snijega u Lici i Požegi, košave u Vukovaru, magle kod Slavonskog Broda, zaleđene autoceste, kiše…  Ali i kave u siječnju na sunčanoj terasi u Podstrani, mirisa Karanca, dupina na putu prema Supetru, Dunava, Napoleonovog mosta na staroj cesti Knin-Kijevo, spilje Samograd u Grabovači, sunčanog Raba ….

Istovremeno prisjećanje na sve suradnike, izvoditelje, sudionike… Upoznali smo jako puno ljudi, slično-mislećih ljudi i onih drugih (njih se manje sjećamo). Stekli smo drage i pouzdane prijatelje, suradnike.

O zgodama i nezgodama naše male ekipe neću ni pisati. Svašta se dešavalo. I dobro i ”loše”, tužno i smiješno… To su naše male tajne koje nas vežu i o kojima pričamo sa sjetom.

Na kraju, ne mogu ne zahvaliti našim muževima i djeci, dedama i bakama i drugim osobama koje su nam omogućile ovakav neprestani rad. Bez njihove podrške, ništa od ovog ne bi bilo moguće. Tri najviše angažirane osobe na svih pet EU-projekata bile su tri mame djece (danas mladih, odraslih ljudi) s invaliditetom. Sva trojica trebaju više-manje 24-satnu podršku. I sve ovo radile smo zbog njih i njima sličnih, zbog svih obitelji koje su u situaciji sličnoj našoj.