Početkom svibnja u našoj Udruzi zavladao je muk. Nismo mogli vjerovati, a mislim da ne vjerujemo ni danas. Ispratili smo našeg Ivana kako smo najbolje znali i umjeli. Pokušali pružiti podršku njegovoj obitelji. I opet, kako smo nabolje znali i osjećali. I opet nas je okupio, i to u velikom broju. Nas, u Udruzi, kontaktirao je velik broj ljudi, nama znanih i neznanih, koji nisu mogli vjerovati, provjeravali su vijest, izražavali sućut…. Na njegov posljednji ispraćaj došlo je puno ljudi, koje je u svom kratkom životu Ivan dotaknuo.
Pamtit ćemo Ivanov osmijeh i njegovu snagu, upornost ….
