Biseri
Biseri – to je ono kad ljudi izreknu i ostanu živi. Neki ne razmišljaju. Neki svoje stavove pokušavaju izreći na ”prihvatljiv” način. Neki upravo tako i misle.Kad ste novi u priči, dok je dijete malo, ovakve izjave znaju spustiti čovjeka. Kasnije im se smijete.
Zanimljivo je da ovakve poruke uglavnom dobijamo od ljudi od kojih to ne biste očekivali (u stvari njima se ovako nešto ne bi smjelo ni omaknuti), u zdravstvu, socijalnoj skrbi, javnim službama… Od ”običnih” ljudi uglavnom dobijamo tople poruke, ponekad nespretno izrečene, ali ljudske.
Dom zdravlja na moru, S. kašlje i šmrklja, temperatura, ja se zaputih po antibiotik. Ispričam “povijest bolesti”, krvarenje, bla,bla, hiperaktivna s elementima autizma…
ona: ”dobro, u koju je instituciju smještena?”
ja: ”ni u koju, doma je i u vrtiću”
ona (ne odustaje): ”vi je morate smjestiti negdje i roditi si drugo dijete” (valjda je ovo s greškom pa da si rodim jedno ispravno)
Guram mog muža van iz ordinacije, ne bi li izbjegli davljenje.
Otpuštaju nas iz zarazne dnevne bolnice koju je S. odradila majstorski, bez suza, dobra ko kruh, mladi malo nezainteresirani specijalizant, čita njene papire…..
on: ”znači retardirana je i nema kontakta s okolinom”
ja: šutim (jer sam preumorna i puna mi je kapa)
sestra: ”ste vi normalni, ona ima najbolji kontakt od sve djece na odjelu”
Komisija – gospođa psihologica nakon čitanja papira.
ona: ”kakve još ima probleme?”
ja: ”ne priča uopće.”
ona: ”a jel vam kaže kad joj se piški?”
Komisija za upis u školu – 1.kat – majka nosi I. na rukama
sestra: ”Tako velik, pa te mama nosi”
I: ”Ja ne mogu hodati, imam cerebralnu paralizu.”
Liječnica – ima sina s Downovim sindromom i ….
Kolegica ( daklem liječnica i to ne prva i jedina u ovih 6 godina s J.)
ona: “Kolegice, pa kako vam se to desilo?”
ja: “Ah, što ćete, nisam pazila. “
Ginekolog ( pregled u drugoj trudnoći, rošta moje papire iz prethodnih pregleda)
on: “Kolegice, vaše prvo dijete ima down? A gdje je on sada smješten?”
ja: “U vrtiću” ( bilo 10 sati izjutra)”
Kolegica tijekom razgovora u kojem sam spomenula da J. ide defektologu, logopedu… imao je tada 3,5 god:
”Čuj , pa kaj ti se to uopće isplati plaćati za njega?”
ORL – odvela J. (5 god) na pregled jer mu je curilo iz uha i žalio se na bol, a ja mu ne mogu pregledati uho običnim otoskopom – (uski zvukovodi). Čovjek ga ofrlje pregleda istim takvim otoskopom kakav i ja imam, J. mu pritom brblja svašta, ovaj sjede napisati recept i:
on: ” A čujte, jel on uopće može gutati?”
ja: ” Jel vi tu vidite nekakvu sondu. Pa kak mislite da jede?”
Frend – često se družimo i u takvom jednom druženju frendov malac gurka J., štipka ga,… J. se odmiče… no naposljetku ga odgurne od sebe.
on: ” Bog te pita kaj se u njegovoj ( tj. J.) glavi zbiva?”
ja: ” Zbiva se da ga je tvoj gnjavio i da je J. dozvizdilo.”
Vi nam možete pomoći da budemo brži !
