R62
2014. na svijet je došao jedan maleni dječak, naš Erik. Rođeno zdravo, muško dijete bez ikakvih poteškoća… Tada…
Dg. R62
Moj maleni bebač je rastao, a skupa s njim je rasla i naša sumnja da nešto nije kako treba. Pojavio se noćni strah i trajao je dugih 5 mjeseci. Bespomoćno smo čekali da prođe, iako je izgledalo da nikada neće prestati. Kada sam vidjela da se ne nazire kraj, obratila sam se pedijatrici. Suprug je Erika odveo u ambulantu, a ja sam čekala doma s malim bebačem koji je u međuvremenu došao na svijet. Pogledala sam kroz prozor i kada sam vidjela supruga odmah sam znala da nešto nije uredu. Pogledam uputnicu… Od svih riječi na istoj za oko mi je odmah zapela ” autisam”…
Da li je moguće? Kako nismo ranije shvatili?
Odmah smo se naručili na procjenu, a nedugo nakon iste na kućnu adresu dobili nalaz s dijagnozom R62 poremećaj autističnog spektra, poremećaj senzorne integracije. Kud sad? Na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu smo dobili jednom tjedno termin rehabilitatora i ….. to je to…
Ma mora postojati još nešto, još neki način… Tražimo pomoć!
Potraga
Bilo je potrebno poći i na senzorne vježbe, ali gdje god smo se obratili bili su puni ili primaju tek nakon navršene treće godine. Što sad? Tada dolazim do udruge (PUŽ) i tada izlazi sunce…
Erik je tu tijelom… Kada smo krenuli na floortime, tek tada sam shvatila koliko će zapravo biti teško, ali nas to nije obeshrabrilo… Shvatila sam da se čak neznam ni igrati s vlastitim djetetom ! Da dobro čitate… Grozna spoznaja…
Ipak vremenom naučila sam igrati se na način koji je Eriku odgovarao i tada …. dobila sam pogled i odgovor!
Vrtić
Tada smo dobili i mjesto u vrtiću uz trećeg odgajatelja što je uvelike pomoglo Erikovom napretku. Hvala Bogu, Hvala Bogu, stručni tim vrtića ima prekrasnu suradnju s roditeljima i djecom, pa tako i s nama. Isprva je to bilo 1 sat i 30 minuta tri puta tjedno.
Danas
Danas Erik ima četiri godine! Danas je on tu, ne samo fizički.
Danas je Erik verbalan, ima geste. Odlazi logopedu.
Danas Erik nema pelenu ( skinuli je bez problema prije trećeg rođendana)
Erik boravi 4 sata u vrtiću svaki dan i bez problema s prijateljima sjedi za stolom i jede užinu/ ručak.
Erik ima smislenu i simboličku igru.
Erik nema više napadaje bezrazložnog smijeha, niti se odvaja od skupine.
Da, ponekad se još malo zavrti, čisto da se izbalansira, ali više ne vrti kotačićima na autićima niti dubi na glavi. Erik je tu!!!
Nakon dijagnoze, nisam ni pomišljala da će mi s 4 godine reći, “danas u vrtiću slagao patlidžan (puzzle slika patlidžan) s tetom Višnjom”, niti da je ” jeo juhicu i paradajza”.
Znate li što je najljepše? Kada me iznenada zagrli i kaže “Mama, volim te”.
Zahvala
Nikada neću moći dovoljno zahvaliti gđi. Mireli na svemu što me naučila, niti odgojiteljicama koje su divne i maksimalno se trude oko Erika.
Vi to možete
Roditeljima i djeci koji tek kreću našim putem želim svu sreću. Nemojte se bojati dijagnoza, iako one ponekad izgledaju strašno. Budite hrabri i ustrajni, jer vi to možete!
Emina
(članica Udruge PUŽ)
14.12.2018.
Vi nam možete pomoći da budemo brži !
