Proglas djece s posebnim potrebama:
Pripremite se za našu raznolikost
Prvo,
tražimo od odraslih da pokažu strpljenje za naše privremene teškoće. Molimo ih da postanu sposobni vidjeti male korake koje činimo. Zbog toga:
- pohvaljujemo Darkovu mamu za ispričan vic nakon što je sam odnio mokru posteljinu u perilicu;
- pohvaljujemo Ivanovu tetu u vrtiću koja je na pano stavila njegov nevješt crtež iako su mu se do tada mnogi rugali;
- pohvaljujemo Marina za bombon koji je darovao uplakanom i uplašenom Toniju;
- pohvaljujemo Petrovog džudaškog trenera jer je njegovoj odgojiteljici otkrio tajnu – on samo izgleda snažan i grub, a zapravo je nesretan i osamljen;
- pohvaljujemo Filipovu tetu koja je čitajući predivnu knjigu Mudre sove otkrila kako može pomoći nemirnom i nemarnom Filipu: treba mu prirediti mnogo kratkih i zanimljivih igrica.
Drugo,
tražimo od odraslih da nam pomognu živjeti s našim trajnim teškoćama.
Premda ne vidimo, predobro čujemo i osjećamo i imamo spretne ruke!
Premda smo u invalidskim kolicima, naše misli lete do najudaljenijih šuma!
Premda se ne možete dičiti našom sposobnošću rasuđivanja i logičkih zaključaka, naše je srce veliko poput najveće lopte!
Premda ne čujemo vaše riječi, vaše oči i kretnje više nam govore o vašoj ljubavi od svih izgovorenih riječi!
Premda smo kao u staklenom zvonu, naš bi svijet bez vaše ljubavi i brige nalikovao kaosu!
Treće,
tražimo od odraslih da nas u našim bolestima ne razmaze, jer to nije dobro. Iz knjiga Mudre sove, koje nam je čitala teta u bolesničkoj sobi, saznali smo kako mnogi putovi do zdravlja idu preko dobrog i nasmijanog srca.
Četvrto,
tražimo od odraslih da prepoznaju i potiču našu darovitost, jer osjećamo da naše misli koračaju brže od naših godina.
Peto,
tražimo za sve nas: morate mnogo učiti i udružiti svoje znanje, jer ljubav često neće biti dovoljna, nijedno znanje neće biti od koristi ako ga ne pomiješate s ljubavlju.
Šesto,
tražimo od odraslih da nam pomognu sada i da nas nikada ne isključuju iz pomoći koja je namijenjena nama.
Zato pripremite prilaze vrtićima, školama, crkvama, igralištima i mjestima za zabavu kako bismo im mogli prići našim kolicima.
Pripremite odjele za ranu rehabilitaciju kako bismo svoje preostale sposobnosti mogli razvijati na vrijeme i u potpunosti.
Pripremite se za našu različitost, mame i tate, bake i djedovi, susjedi i slučajni prolaznici na ulici! Pokušajte shvatiti da, i kada imamo neugodno tijelo, u sebi krijemo mnoge tajne i vještine.
Pripremite se, tete u vrtićima i učitelji u školama, graditi s nama odnos, ne na onome što je zauvijek izgubljeno, već na onim sposobnostima koje tek trebamo razviti.
Pripremite svoja srca da s nama ne budu nestrpljiva – moći ćemo vas usrećiti ako uspijete prepoznati naš hod malih koraka.
Sedmo,
tražimo od odraslih da prije svakog razgovora s nama svoje strahove otjeraju kroz prozor. Uspjet ćemo ako povjerujemo koliko još lijepoga i neistraženoga leži skriveno u nama i – vama!
*Autor ovog teksta nam je nepoznat, ali zahvaljujemo mu/njima na prekrasnim riječima upućenim nama, njihovim roditeljima, kao i svima ostalima. Počašćeni smo što smo ga “pronašli” i što ga možemo pokazati i drugima.
(obj. 22.06.2004.)
Vi nam možete pomoći da budemo brži !
